Kad je pastir bez plana
Tako, završilo je razdoblje u kojemu je poslovima Katoličke Crkve upravljao Jorge Mario „Franjo” Bergoglio, Argentinac koji je opovrgavao da je suštinski nadahnut peronističkom ideologijom. Svoju vezu s peronizmom – ideologijom koja se odlikuje populističkim pozivanjem na demokraciju i socijalnu pravdu, e kako bi se u praksi provodilo svaku ćudljivu ideju koja se pojedinom nositelju vlasti u danom trenutku svidi – je on doista u pisanoj formi opovrgnuo, ali je nju cijela Argentina bez dvoumljenja prepoznavala: pretpostavimo da u toj zemlji znadu prepoznati „teoriju i praksu” te donekle folklorne ideologije[1], nakon što su njima peronisti vladali stotinjak godina.
Došao nam je sada novi papa Lav XIV. – Robert Francis Prevost, Amerikanac rođen 1955. godine i stasao u vrijeme kada je Crkva u SAD–u predvodila u provedbi tzv. postkoncilskih reformi; tu su se u duplom pasu s liberalnim politikama američke Demokratske stranke provodile ideje tipa organiziranja ženskih samostana u kojima časne sestre umjesto pokrivala za glavu nose trajnu frizuru, ukidanja molitve Krunice i podučavanja vjernika da mogu svaki tjedan na pričest, a ispovijed je dovoljno pohoditi jedamput godišnje; što je npr. dovelo do okolnosti da katoličke bolnice u SAD-u čiji su osnivači uglavnom ženski katolički redovi ostvaruju danas desetke milijardi dolara zarade i pružaju skoro 1/6 zdravstvenih usluga u toj zemlji[2] (čiji narod na zdravstvo, kažu, troši novca koliko cijeli preostali svijet zajedno) – ali više nema časnih sestara da upravljaju svim tim silnim zdravstvenim ustanovama, pa sve to skupa predstavlja tek kolekciju korporacija koje svojim katoličkim vlasnicima nose ugodne profite.[3]
Među američkim „postkoncilskim” klerom formiranu viziju svijeta imao je prilike Lav XIV. iz svojeg augustinskog samostana ponijeti u dugogodišnji pastoralni rad u Peru – zemlju u kojoj se katolička hijerarhija poslovično posvećuje pitanjima socijalne pravde; te se jako dobro slaže s feministicama i ostalim globalistima, ali se distancira od najvjernijeg dijela katoličkog puka koji je „ultrakonzervativan”.[4] Možda je Robert Francis Prevost kao peruanski biskup ipak uspio da se ne konfrontira sa svojim kolegama, a da nije bio ni socijalist, ni feminist, ni globalist?
Hajde recimo, mogao je takvo nešto uspjeti. Ukoliko ga zapravo nije interesiralo nikakvo kulturno ratovanje, nikakva ideologija i teška politika – nego se miroljubivo bavi pitanjima popunjavanja župničkih i drugih službi, osnivanjem i (miroljubivim…) radom katoličkih ustanova. Naprosto: ukoliko je postupao kao „prosječni hrvatski biskup”.
Može li takvu „politiku” voditi Prevost sada nakon što je postao Lav XIV.?
Vjerojatno može: ukoliko on ne intervenira u kulturno ratovanje unutar Katoličke Crkve, nastaviti će se u vatikanskim strukturama procesi kakvi ondje već jesu.
A kako će to po svemu sudeći izgledati, imamo prilike vidjeti ovih dana. Nakon što je u sklopu službenih manifestacija Jubilejske godine 2025. protutnjala kroz baziliku Svetog Petra i druga najglasovitija sveta mjesta u Rimu povorka LGBTIQ aktivista – što je s pravom ocijenjeno potpunim i strašnim svetogrđem[5] – raznorazni uredi u Vatikanu su se poigrali prebacivanja odgovornosti, u kojoj baš nitko iz tih ureda nije niti a) preuzeo odgovornost za svetogrdno „LGBT hodočašće", niti b) osudio svetogrđe.[6] Nema baš nikakve vijesti da bi, uz to, u Bazilici Svetog Petra bio učinjen čin zadovoljštine kojega posve kategorički nalaže Kanon 1211. Zakonika kanonskog prava:
Kan. 1211 – Sveta se mjesta oskvrnjuju kad se u njima na sablazan vjernika počine teško uvredljiva djela koja su prema sudu mjesnog ordinarija tako teška i protivna svetosti mjesta da nije dopušteno u njima obavljati bogoslužje dok se uvreda ne nadoknadi pokorničkim obredom prema odredbi bogoslužnih knjiga.[7]
A dobro, nije pokornički obred nakon kojega bi u Bazilici Svetog Petra bilo kanonski dopušteno obavljati bogoslužje – koliko javnost zna – proveden niti nakon svečanog pronošenja idola poganskog božanstva Pachamame u listopadu 2019., svetogrdnog događaja koji je svojom nazočnošću „uveličao" Jorge Mario Bergoglio kao (mjesni ordinarij u Rimu) osobno.[8] Očito je tadašnji mjesni ordinarij Franjo smatrao, a sadašnji mjesni ordinarij u Rimu Lav XIV. smatra danas da idolopoklonstvo (Prva Božja zapovijed: „Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene”) i javno propagiranje najtežeg oblika kršenja šeste Božje zapovijedi („Ne sagriješi bludno”) u bogoslužnom prostoru ne predstavljaju osobito teške uvrede svetosti Bazilike Svetog Petra – suprotno zdravom osjećaju katoličkog vjernika i suprotno javno izraženom mišljenju doista brojnih teologa, biskupa, kardinala. Ili su možda smatrali i smatraju da nitko nije čuo za te čine; čak ni kada ovo zadnje svetogrđe primjerice BBC opisuje kao događaj historijskog značaja.[9]
Ali nemojmo se upuštati u daljnja nagađanja, kada možemo sada čitati iz prvog velikog intervjua kojega je dao Lav XIV. U tom se intervjuu o pitanju koje je u srži ovog zadnjeg svetogrđa odgovara ovako:
„PITANJE: Samo kratko nadovezivanje na LGBTQ+ temu, to može biti vrlo ideološko pitanje. Međutim, izvan bilo kakvih ideoloških stavova, mislim da su ljudi osjećali da se o tome jednostavno govorilo na drugačiji način, s drugačijim tonom, pod Franjom. Kakav će biti vaš pristup?
ODGOVOR: Pa, trenutno nemam plan. O tome su me već pitali nekoliko puta tijekom ovih prvih nekoliko mjeseci, o LGBTQ+ pitanju. Prisjećam se nečega što mi je kardinal iz istočnog dijela svijeta rekao prije nego što sam postao papa, o tome da je "zapadni svijet fiksiran, opsjednut seksualnošću". Nečiji identitet, za neke ljude, svodi se samo na seksualni identitet, a za mnoge ljude u drugim dijelovima svijeta to nije primarno pitanje u smislu kako bismo trebali postupati jedni s drugima. Priznajem, to mi je negdje u podsvijesti, jer, kao što smo vidjeli na sinodi, svako pitanje koje se bavi LGBTQ+ pitanjima izrazito je polarizirajuće unutar Crkve. Za sada, zbog onoga što sam već pokušao demonstrirati i živjeti u smislu svog shvaćanja uloge pape u ovom trenutku povijesti, pokušavam ne nastaviti polarizirati ili promicati polarizaciju u Crkvi.
Ono što pokušavam reći jest ono što je Franjo rekao vrlo jasno kada je govorio, "todos, todos, todos" (svi, svi, svi). Svi su pozvani, ali ja ne pozivam osobu zato što jest ili nije nekog specifičnog identiteta. Ja pozivam osobu zato što je sin ili kći Božja. Svi ste dobrodošli, i upoznajmo jedni druge i poštujmo jedni druge. U nekom trenutku, kada se pojave specifična pitanja... Ljudi žele da se promijeni crkvena doktrina, žele da se promijene stavovi. Mislim da moramo promijeniti stavove prije nego što uopće razmišljamo o promjeni onoga što Crkva kaže o bilo kojem pitanju. Smatram vrlo nevjerojatnim, sigurno u bliskoj budućnosti, da će se promijeniti crkvena doktrina u smislu onoga što Crkva naučava o seksualnosti, što Crkva naučava o braku.
Već sam govorio o braku, kao i papa Franjo dok je bio papa, o obitelji kao muškarcu i ženi u svečanom opredjeljenju, blagoslovljenom u sakramentu braka. Ali čak i kad to kažem, razumijem da će neki ljudi to loše prihvatiti. U Sjevernoj Europi već objavljuju rituale blagoslova 'ljudi koji se vole', kako to oni izražavaju, što je izričito protiv dokumenta koji je odobrio papa Franjo, Fiducia supplicans, koji u osnovi kaže, naravno da možemo blagosloviti sve ljude, ali ne traži način ritualiziranja neke vrste blagoslova jer to nije ono što Crkva naučava. To ne znači da su ti ljudi loši ljudi, ali mislim da je opet vrlo važno razumjeti kako prihvatiti druge koji su drugačiji od nas, kako prihvatiti ljude koji donose odluke u svom životu i poštovati ih.
Razumijem da je ovo vrlo vruća tema i da će neki ljudi iznositi zahtjeve da kažu, "želimo priznanje istospolnog braka," na primjer, ili "želimo priznanje transrodnih osoba," da se to službeno prizna i odobri od strane Crkve. Pojedinci će biti prihvaćeni i primljeni. Svaki svećenik koji je ikada ispovijedao čuo je ispovijedi svih vrsta ljudi sa svim vrstama problema, svih vrsta životnih stanja i izbora koji su doneseni. Mislim da će se crkveno učenje nastaviti onakvo kakvo jest, i to je ono što za sada moram reći o tome. Mislim da je to vrlo važno.
Obitelji trebaju biti podržane, ono što nazivaju tradicionalnom obitelji. Obitelj je otac, majka i djeca. Mislim da se uloga obitelji u društvu, koja je ponekad patila posljednjih desetljeća, ponovno mora prepoznati, ojačati. Samo se glasno pitam ne proizlazi li pitanje polarizacije i toga kako se ljudi međusobno odnose također iz situacija u kojima ljudi nisu odrastali u kontekstu obitelji u kojoj učimo – to je prvo mjesto gdje učimo kako voljeti jedni druge, kako živjeti jedni s drugima, kako tolerirati jedni druge i kako stvarati veze zajedništva. To je obitelj. Ako oduzmemo taj temeljni gradivni blok, postaje vrlo teško naučiti to na druge načine.
Mislim da postoje neki vrlo ključni elementi koje treba razmotriti. Vjerujem da sam to što jesam jer sam imao prekrasan odnos sa svojim ocem i majkom. Imali su vrlo sretan bračni život više od 40 godina. Čak i danas ljudi to komentiraju, čak i s mojom braćom. Još uvijek smo vrlo bliski, iako je jedan daleko na jednom kraju politički, nalazimo se na različitim mjestima. U mom iskustvu, to je bio izuzetno važan faktor onoga tko sam i kako sam uopće u stanju biti to što jesam upravo sada.”[10]
Ja bih se usudio komentirati, da je od cijelog tog dugačkog odgovora, najvažnija prva rečenica: „Pa, trenutno nemam plan.”
Tako, nema papa Lav XIV. plan, kako da rješava taj problem. A kada ga već mora rješavati (a mora, jer poslije toga lijepo kaže: “...svako pitanje koje se bavi LGBTQ+ pitanjima izrazito je polarizirajuće unutar Crkve”) … ne zna kako bi ga rješavao, ili nema volje da se njime bavi, ili što već.
Pri tome opazimo: prije ustoličenja za papu bio je Robert Francis Prevost predstojnik Dikasterija za biskupe, od siječnja 2023. godine. Možda u Peruu nema LGBTQ+ biskupa ili svećenika (to je doista slabo vjerojatno), ili se takvi dobro skrivaju – ali da on vodeći u Vatikanu (prožetom LGBTQ+ lobijem![11]) Dikasterij za biskupe očigledno bio suočen s pitanjima koji su od njih homoseksualci. Znamo, npr. da je biskup Roger Vangheluwe iz Belgije 2024. god. laiciziran jer je priznao da je tijekom 1970.–ih i 1980.–ih godina seksualno zlostavljao dva svoja nećaka, da je krajem 2023. zbog homoseksualnog skandala ostavku dao biskup Valdir Mamede iz Brazila, a u srpnju 2024. je također zbog homoseksualnog skandala ostavku dao i kolumbijski biskup Óscar Augusto Múnera Ochoa (ovo su samo neki primjeri iz vremena Prevostovog upravljanja Dikasterijem za biskupe; ima slučajeva više).[12] Tako se nažalost LGBTQ+ pitanjima (možda i tada bez plana i volje?) morao Lav XIV. u Vatikanu baviti i prije nego je postao Papom.
Uglavnom Sveti Oče, vrijeme je da se uhvatite u koštac s problemom, da napravite neki plan. Jer oni koji ruše Katoličku Crkvu – plan imaju.
Dario Čehić
Slika: glava biskupskog štapa, sjeverna Italija, 13. stoljeće, Metropolitan Museumm of Art, kod Wikimedia Commons
[1]„Why Pope's death leaves Argentines 'orphaned' in more ways than one", Veronika Smink, BBC, 22. travnja 2025.
[2]„’Bigger and Bigger' – The Growth of Catholic Health Systems", Tess Solomon i dr., „Community Catalyst", 2020.
[3]„As nuns disappear, many Catholic hospitals look more like megacorporations", Samantha Liss, „CBS News", 29. listopada 2024.
[4]„PERU: ‘The ultra-conservative tide is affecting democratic life and fundamental rights’", „Civicus", 11. srpnja 2019.
[5]„INTERVIEW: Cardinal Müller on Charlie Kirk, the ‘LGBT Jubilee,’ and the Rising Threat of Islam”, Diana Montagna, „The Catholic Thing”, 19. srpnja 2025..
[6]„"Protest against Pope Francis’s sacrilegious acts"", , Gerard J.M. van den Aardweg i dr., 11. studenog 2019., kod "The Remnant"
[7] Zakonik kanonskog prava, izdanje Glas Koncila, Zagreb 1996., str. 589
[8]„Catholic bishops lead act of reparation for LGBT Vatican Jubilee", Michael Haynes "Per Mariam", 4. listopada
[9]„Historic pilgrimage for LGBTQ+ Catholics at Vatican", Jaroslav Lukiv, BBC, 7. rujna 2025.
[10]„Pope Leo speaks to Crux’s Elise Ann Allen about LGBTQ+ issues and the liturgy", „Crux", 18. rujna 2025.
[11]"Pope Francis 'admits that gay prelate network exists'", Lizzy Davies, "The Guardian", 12. lipnja 2013.
[12]„Bishops Accused of Sexual Abuse and Misconduct", "BishopsAccountability.org", stanje 5. listopada 2025.
