Nasuprot uvriježenom mišljenju modernista – neće svatko ući u kraljevstvo nebesko (Non omnis intrabit in regnum caelorum). Latinski je još uvijek službeni jezik Crkve pa nije zgoreg naučiti nešto latinskog. Crkva također naučava da izvan Crkve nema spasenja – extra ecclesiam nulla salus. To je dogma Crkve. Četvrti lateranski sabor jasno kaže: „Postoji samo jedna sveopća [katolička] Crkva vjernika, izvan koje se nitko ne spašava.“[1] Papa Eugen IV. u svojoj buli donosi isti sud: „Presveta Rimska Crkva čvrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda da nitko od onih koji postoje izvan Katoličke Crkve, ne samo pogani, nego i Židovi, heretici i raskolnici, ne mogu imati udjela u vječnom životu; nego će ići u vječni oganj koji je pripremljen za đavla i njegove anđele, osim ako se prije smrti ne sjedine s Njom“.[2]
Od ovog su izuzeti, piše blaženi papa Pio IX., samo oni „koji se nalaze u nesavladivom neznanju oko naše presvete religije, i koji revno obdržavaju naravni zakon i njegove zapovijedi koje je Bog upisao u srca svih ljudi, i koji su spremni pokoravati se Bogu, koji provode pošten i ispravan život, mogu snagom božanskog svjetla i uz pomoć milosti, postići vječni život, jer Bog koji u potpunosti vidi, istražuje i pozna duh, duše, misli i sklonosti svih, po svojoj najvećoj dobroti i milosrđu ne može nikako trpjeti, da itko bude kažnjen vječnim mukama tko nema krivnje slobodno počinjenog grijeha“ (Quanto conficiamur moerore, 7).[3] „A što se ovog neznanja tiče, zaključuje papa, nitko ne može biti toliko preuzetan da mu odredi granice, budući da postoje mnoge različitosti, obilježja i raznolikosti među pucima i narodima, kao i vlastite sklonosti svake pojedine osobe“.[4]
Postoji samo jedna Kristova Crkva
Danas u vrijeme visoko tehnološkog napretka, kada možete jednim dodirom na tipku otkriti mnoštvo informacija, vjerojatno će se teško netko tko živi u civiliziranom svijetu moći izvući na nesavladivo neznanje. Neznanje iz obijesti ne spada u nesavladivo neznanje, dapače, ono još pogoršava situaciju: „Hinjeno neznanje i tvrdoća srca ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju“ (KKC 1859).
Dakle, ako izuzmemo nesavladivo neznanje, moramo biti članovi vidljive crkve na zemlji: jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Isus jasno stavlja do znanja da se nitko ne može spasiti osim po njemu: „Ja sam Put i Istina i Život; nitko ne može doći k Ocu osim po meni“ (Iv 14:6). Ali to nikako ne znači da je dovoljno samo vjerovati u Isusa, već je važno biti i član Crkve koju je on ustanovio. Kako to znamo? Tako što nam je to sam Isus rekao: „A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima“ (Mt 16,18-19), a zatim: „Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas prezire, mene prezire“ (Lk 10,16). Biskupi Katoličke Crkve su nasljednici apostola, stoga iste te riječi vrijede i danas, tko sluša biskupe, sluša Isusa, tko ih ne sluša, ne sluša niti Isusa. Tko prezire Katoličku Crkvu, prezire i Isusa. Katolička Crkva je „Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja“ (Ef 1,23). Svemogući Bog je htio „da se po Crkvi objavi mnogolika mudrost Božja“ (Ef 3,10). Odbaciti Crkvu znači odbaciti Krista: „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin ili carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu, i što god razriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu“ (Mt 18,15-18). Iz konteksta je sasvim jasno da se ovdje radi o Crkvi koju je Isus sagradio na Petru-Stijeni, prvom papi Katoličke Crkve.
Sv. Ciprijan, prvi afrički biskup mučenik, izjavio je: „Ne možete imati Boga za oca ako nemate Crkvu za majku“.[5] Uistinu, ako odbacite Crkvu odbacujete i Krista. Drugim riječima, ne možete stvoriti neku vlastitu religiju i slijediti nekog „Isusa“, koji je proizvod vaše mašte, vaših osobnih htijenja,[6] a da to nema vječne posljedice.
Tko vrši volju Očevu?
No, s druge strane, znači li to da će se svatko spasiti tko je član Crkve? Hoće li onda svi oni koji su katolici ući u kraljevstvo nebesko? Nipošto. Jer „neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“ [Non omnis qui dicit mihi Domine Domine intrabit in regnum caelorum sed qui facit voluntatem Patris mei qui in caelis est ipse intrabit in regnum caelorum](Mt 7,21).
Kada je Isus rekao da neće ući u kraljevstvo Božje svaki koji viče „Gospodine, Gospodine“, već samo onaj „koji vrši volju Očevu“, što je točno time htio reći? Da bi na to mogli odgovoriti moramo prvo vidjeti što je volja Očeva. Prvo, Isus Sin i Bog Otac su jedno: „Ja i Otac jedno smo… uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu“ (Iv 10,30-38). Iz toga proizlazi da je volja Očeva istovjetna s voljom Sina. S toga moramo vidjeti što je volja Sina. Sin je naredio apostolima da idu po svem svijetu i učine njegovim učenicima sve narode (usp. Mt 28,19-20). Zatim je, kao što smo već spomenuli, rekao da onaj tko sluša biskupe, njega sluša, a onaj tko prezire biskupe i njega prezire (usp Lk 10,16). Stoga, onaj tko sluša biskupe Katoličke Crkve taj vrši volju Sina – i Oca, jer su oni jedno.
Međutim, iznimno važno je ovdje naglasiti da ni biskupi, kao ni papa, nisu ovlašteni promijeniti primljen polog vjere. To nam vrlo jasno govori sv. Pavao: „Ali, ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Ponavljam ono što smo upravo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet!“ (Gal 1,8-9). Nitko na svijetu nije ovlašten promijeniti nauk koji smo primili od Krista. Ta sam Isus kaže: „Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovo, ni jedan zarez iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude“ (Mt 5,18). Dakle, Isus nam kaže da se Zakon (polog vjere) ni mrvicu ne može promijeniti, a sv. Pavao kaže da će onaj tko promijeni predanu vjeru biti proklet.
Da sumiramo: volju Očevu vrši onaj katolik koji ispovijeda nepromjenjiv nauk, onu vjeru, koja je po Isusu Kristu i njegovim apostolima „jednom zauvijek predana svetima“ (Jd 1,3).
Iz svega navedenoga onda jasno proizlazi da trebamo slušati one biskupe i svećenike, i to samo one, koji su ostali vjerni Tradiciji (predaji koju smo primili od apostola), jer ako slušamo one koji su izmislili novi nauk, koji su zbog toga prokleti, onda ćemo i mi biti prokleti. Ovo je danas pogotovo važno naglasiti jer živimo u vremenu kada je Crkva puna lažnih pastira.
Vukovi u ovčjem runu
Isus nas je upozorio da se čuvamo lažnih pastira, onih koji ne vrše volju Očevu, onih koji ne drže do pologa vjere, onih „lažnih proroka koji dolaze u ovčjem runu, a iznutra su grabežljivi vukovi“ (Mt 7,15). Grabežljivih vukova je oduvijek bilo u Crkvi, ali se Crkva njih rješavala na djelotvoran način: ekskomunikacijom. Nakon Drugog vatikanskog sabora vrlo malo je lažnih proroka bilo ekskomunicirano te su se oni potajno udruživali i uveliko namnožili.
Jedno poznato udruženje grabežljivih vukova novijeg datuma je tzv. St. Gallen mafija, prema priznanju samog člana te mafije kardinala Danneelsa, koja je imala prste u postavljanju lažnog pastira za poglavara Crkve, Jorgea Bergoglija. Bergoglio je pak, za vrijeme uzurpacije papinstva tijekom 12 godina kreirao 108 kardinala (s pravom glasa), uglavnom prema svojoj slici i prilici. Za primjer ćemo spomenuti samo nekoliko njih. Na primjer, kardinal Timothy Radcliffe (konzistorij 2024.) poznat je po snažnoj podršci sodomiji, idući čak tako daleko da je izjavio kako sodomija „može biti izraz Kristovog samodara“.[7] Kardinal Ladislav Nemet (konzistorij 2024.) je za vrijeme Covid „plandemije“ naredio svim svećenicima u svojoj, tada zrenjaninskoj biskupiji, da se podvrgnu okaljanom cjepivu, ili inače „mogu pakirati kofere“. [8] Kardinal Jean-Claude Hollerich (konzistorij 2019.) je izjavio u jednom intervjuu Glasu Koncila kako se u vrijeme sv. Pavla nije ni znalo da postoji jednospolna privlačnost; „kad je nastajao crkveni nauk, pojam homoseksualnost nije ni postojao. Homoseksualnost je nova riječ; čak ni u vrijeme sv. Pavla ljudi nisu imali pojma da bi mogli postojati muškarci i žene koje privlači isti spol“.[9] Kardinal Robert McElroy (konzistorij 2022.) je svim srcem prigrlio heretički dokument Fiducia supplicans i blagoslov istospolnih veza, te je između ostalog rekao da je „stroga obveza svake lokalne crkve u pravdi i solidarnosti da štiti LGBT+ osobe u njihovim životima i jednakom dostojanstvu”, i da ne smiju sprječavati „istinsku pratnju LGBT+ muškaraca i žena u njihovim životima vjere i hodočašća”.[10]
Analiza kardinalskog zbora
Ozbiljan projekt Cardinalium Collegii Recensio,[11] pod uredništvom Edwarda Pentina i Diane Montagna, obradio je na osnovu javno dostupnih stajališta svih 252 kardinala. Na osnovu te opsežne dokumentacije mi smo priredili kratku analizu 134 kardinala koji su imali pravo glasa na protekloj konklavi, a nju možete vidjeti ovdje.
Prema E. Pentinu i D. Montagna od ukupno 134 kardinala elektora samo 25, tj. 18 % u potpunosti i jasno podržavaju nauk Crkve. Za njih 22 (?) nema nikakvih podataka jer se nisu izjašnjavali niti po jednom pitanju. S obzirom na to da su kao najviši dostojanstvenici Crkve u ovako kriznom vremenu samo šutjeli sigurno ih ne možemo ubrojiti u pravovjerne kardinale, jer je šutnja sudioništvo u otpadništvu. Šezdeset kardinala (45%) imaju dva ili više heretičkih/upitnih stajališta. Od heretičkih ili upitnih stajališta najviše je zastupljena Sinodalna crkva s 52 pobornika. Na drugom mjestu su po 24 kardinala s krivovjernim stajalištima o: davanju pričesti razvedenima i „ponovno vjenčanima“ (pričest za r & pv), i klimatskim promjenama (Klima). „LGBT katolike“ podržava 21 kardinal. Zatim 17 kardinala želi zabraniti tradicionalnu latinsku Misu, a 15 podržava blagoslov istospolnih parova (Fiducia supplicans). Njih 11 podržava ređenje žena za đakone ili svećenike,[12] 9 podržava ilegalnu migraciju, 8 je podržavalo obavezno cijepljenje okaljanim pripravcima, 6 podupire tajni ugovor između Vatikana i Kine, 5 podupire univerzalno bratstvo (Fratelli tutti & Abu Dhabi), 4 se protive enciklici Humanae vitae i ima još po nekoliko bizarnih stavova kao što su nijekanje Isusa Boga, Isusa Kralja, otvorena podrška komunističkoj partiji (KP), teologiji oslobođenja, amazonskom obredu sv. Mise, njemačkom sinodalnom putu, ili ekološko obraćenje, protivljenje obraćanju na katoličku vjeru i sl.
Moramo tu još pojasniti da zalaganje za klimatske promjene, ekologiju ili ilegalnu migraciju, nije samo po sebi hereza, ali ako su nekom kleriku te teme najvažnije od svih trenutnih problema u Crkvi onda je to prilično siguran znak da ta osoba nije pravovjerna. Osim toga, kada vam neki klerik govori samo o klimatskim promjenama, ekologiji, migraciji ili socijalnoj pravdi to je vrlo jasan znak da je pod utjecajem hereze, tzv. teologije oslobođenja, koja se s obzirom na to da je nadahnuta marksizmom brine uglavnom za ovozemaljski život i nastoji postići raj na zemlji, a zanemaruje prvotnu zadaću Crkve, pripremu čovjeka za raj na nebu.[13] Još ćemo spomenuti Sinodalnu crkvu koja sigurno spada u hereze, međutim, ostavljamo mogućnost da netko tko podržava Sinodalnu crkvu ipak ne misli baš na onu Sinodalnu crkvu (čitaj sektu) kakvu je instalirao Bergoglio.
Zanimljivo je još također, ili bolje reći tragično, da od 108 kardinala koje je promovirao Bergoglio samo njih 11 (10 %) podupiru katolički nauk u cijelosti. Od Benediktovih kardinala osmorica od 21 (38 %) se odlikuju pravovjernošću, a od Ivana Pavla II. trojica od petorice (60 %) su odlučno pravovjerni. Očito je, dakle, kako se kler općenito svakim pontifikatom nakon Drugog vatikanskog sabora sve više udaljava od prave vjere. Jesu li to plodovi Drugog vatikanskog sabora? Po plodovima ćemo ih prepoznati (usp. Mt 7,20).
Nakon ove analize možemo vidjeti da je stanje u Crkvi katastrofalno, poput noćne more, kako se to slikovito izrazio pokojni kardinal George Pell.
Zaključno, oni katolici, bez obzira bili klerici ili laici, koji ne vrše volju Očevu, tj. oni koji se ne drže Tradicije, pologa vjere, neće ući u kraljevstvo nebesko – to ne kažem ja, već Isus Krist, Sin Božji – Alfa i Omega (usp. Otk 22,13).
Ivan Poljaković
Slika: Krist Sudac, Fra. Angelico, 1447. Wikimedia.
[1] Papa Inocent III., Četvrti lateranski koncil, 1215. https://catholicism.org/lateran-iv.html (10.5.2025.)
[2] Papa Eugen IV, Bula Cantate Domino, 1441.https://catholicism.org/cantate-domino.html (10.5.2025.)
[3] Bl. papa Pio IX.: Quanto conficiamur moerore, 7. Quanto Conficiamur Moerore - Papal Encyclicals
[4] Ratko Perić: Razvoj dogme o spasonosnoj ulozi Crkve, Crkva u svijetu, Vol, 9 No 1, 1974. Str. 11-12.
[5] St. Cyprian, De Ecclesiae Catholicae unitate 6: CCL 3, 253: „Habere iam non potest Deum patrem qui ecclesiam non habet matrem.“
[6] Na primjer, neki heretici blasfemično tvrde da je Isus imao istospolne odnose sa svojim apostolima te onda iz te pokvarene mašte kreiraju svoju vlastitu religiju.
[7] Cardinal Timothy Peter Joseph Radcliffe, O.P. - The College of Cardinals Report (10.5.2025.)
[8]https://www.dnevno.hr/vijesti/biskup-naredio-svecenici-bez-covid-potvrde-van-do-15-studenog-napustite-radna-mjesta-i-zgradu-biskupije-1850563/ (10.5.2025.)
[9] https://www.glas-koncila.hr/generalni-relator-biskupske-sinode-kardinal-jean-claude-hollerich-duh-sveti-ponekad-uzrokuje-veliku-pomutnju-kako-bi-donio-nov-sklad/ (10.5.2025.)
[10]Cardinal Robert Walter McElroy - The College of Cardinals Report (10.5.2025.)
[11]The College of Cardinals Report (11.2025.)
[12] From the Diakonia of Christ to the Diakonia of the Apostles (2002) (11.5.2025.)
[13] Instruction on certain aspects of the „Theology of Liberation“ (15.5.2025.)
