Politička korektnost označava jedan kodeks ponašanja ili djelovanja koje je u skladu s normama koje postavlja politička elita. Ako je politička elita bezbožna, kao što je to danas slučaj u većini zemalja, onda će ona postaviti norme ponašanja koje će, iako zle, prikazati kao nešto dobro i napredno. Tako na primjer, umorstvo nerođenog djeteta će se proglasiti pravom žene na izbor, o kontracepciji i sterilizaciji će se govoriti kao o reproduktivnom zdravlju žene, seksualne devijacije će postati spolne orijentacije, itd.
Smatra se da je osoba korektna ako se ponaša u skladu s postavljenim normama, ako je uvijek pristojna i uljudna, ako se nikome ne zamjera. Danas se većina katolika ponaša politički korektno. Međutim, postavlja se pitanje, a što ako su te postavljene norme u suprotnosti s vjerom, da li se i u tom slučaju trebamo ponašati korektno? Nažalost, mnogi katolici će na to pitanje odgovoriti potvrdno. Oni će se javno izjašnjavati za katolike, a u isto vrijeme će govoriti na primjer o pravu žene na izbor. Ili će na primjer reći kako su sve religije iste, da ne bi uvrijedili sugovornika. Da li je za katolika važnije biti korektan, tj. paziti da nikomu ne stanete na žulj, ili govoriti istinu pa makar ona bila i bolna za sugovornika? Odgovor na to pitanje je vrlo lagan, samo trebamo pogledati Isusov život i razmotriti koliko je on bio korektan.
Možda ćete reći, pa Isus je živio u drugo vrijeme. Točno, živio je u drugo vrijeme, ali su i u to vrijeme postojale norme ponašanja, koje su iako drugačije od današnjih, bile vrlo stroge. No, Isus se nije libio stati u obranu istine, pa ni onda kada ona nije bila poželjna. Isus se nije nikome dodvoravao. Evo nekoliko primjera. Kada su Isusa ljudi počeli napuštati jer je govorio da čovjek mora jesti Tijelo njegovo, on nije ublažio retoriku, već naprotiv upita apostole: «Hoćete li i vi otići?» (Iv 6,67). Nakon što je Isus u kući jednog farizeja izliječio čovjeka koji je imao vodenu bolest, znajući da su mu to farizeji spočitavali, reče im «Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotnji?» (Lk 14,5). Kada je pak došao u Jeruzalem i nađe u Hramu prodavače volova, ovaca i golubova «načini bič od užeta i istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i prevrnu stolove» (Iv 2,15). A kada je Petar pokušao Isusa odvratiti od muke na križu Isus mu reče: «Odlazi, Sotono!» (Mk 8,33). Dakle, već iz ovih nekoliko primjera vidimo da je Isusu istina uvijek bila važnija od konformizma. I Katekizam Katoličke Crkve nas uči da čovjek po svojoj prirodi teži k istini. «On ju je dužan častiti i svjedočiti» (KKC 2467). Imamo mnoštvo vjernih laika i pastira Crkve koji su svojim životom i djelima svjedočili istinu.
Nasuprot njima danas imamo ne mali broj tzv. katolika kojima je konformizam važniji od istine, drugim riječima, njima je važnije svoju vjeru prilagoditi svijetu (zato često imaju iskrivljeno vjerovanje naročito po pitanju morala), stoga se u javnosti uvijek drže političke korektnosti. Primjera je jako puno, pa ćemo navesti samo dva. Poznati su slučajevi istaknutih američkih političara (John Kerry, Patrick Kennedy, Kathleen Sebelius, Joe Biden, Nancy Pelosi, itd.) koji se deklariraju kao katolici, a u javnosti podržavaju abortus. Kod nas ima također puno katoličkih političara koji podržavaju abortus (ne sjećam se da je u Saboru od tih silnih katolika netko govorio protiv abortusa), a najpoznatija je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je u kampanji za predsjednika RH rekla: «Ja sam za život, ali isto tako poštujem pravo na izbor. Nisam za zabranu pobačaja zato što ona nigdje, nikada i nikome nije donijela dobro». Hm.. zabrana ubojstva nikome nije donijela dobro!?
Drugi primjer se odnosi na katolike koji podržavaju i promiču dženderizam. Tako je kardinal Timothy Dolan (biskup New Yorka) kao glavni predvodnik parade u čast sv. Patricka dozvolio ove godine po prvi put u povijesti ove parade, koja je starija i od samih Sjedinjenih Američkih Država, jednoj grupi aktivnih istospolaca da sudjeluju na njoj. Tu je i kardinal Walter Kasper s njegovom tezom koju je pokušao progurati na Sinodi o obitelji da u istospolnim zajednicama ima isto dobrih elemenata (vjerojatno će sutra pronaći dobre elemente i u poligamiji). Kod nas je u promoviranju dženderizma unutar katoličkih krugova najpoznatija časna sestra dr. Jadranka Rebeka Anić.
Danas je svijet prepun tzv. katolika koji se utrkuju kako se dodvoriti svijetu, zato se silno trude biti politički korektni. Možda bismo mogli reći, da nas standardi političke korektnosti kakvi su danas uobičajeni tjeraju u zonu nemorala: riječ je o neumjerenom obziru prema tuđim osjećajima, nedosljednostima i lažima. Politička korektnost nije ništa drugo do izričaj nove podobnosti jedne druge, malo perfidnije diktature. Ona je svojstvena svijetu. Međutim, Isus i njegovi učenici nisu od svijeta (Iv 17,16). A oni katolici koji se dodvoravaju svijetu i koji su sretni kada ih svijet tapša po ramenu, uistinu, oni su već primili svoju plaću (Mt, 6,2).
Ivan Poljaković
