Vatikan i SSPX: Ekskomunikacija vjernosti
Dok se današnji vatikanski vrh, predvođen papom Lavom XIV. i kardinalom Víctorom Manuelom „Tuchom” Fernándezom, neumorno trudi oko raznih oblika ekumenizma – njihova pomirljivost ipak ima granice. Nakon što je u travnju 2026. godine u Vatikanu upriličen najsvečaniji i najsrdačniji prijam anglikanske "nadbiskupice" Sarah Mullally, tu su granicu 2. srpnja 2026. godine posve odlučno povukli na slučaju Svećeničkog bratstva svetog Pija X. (SSPX). Recimo ovako: tko je previše katolik – nije više dobrodošao.
Izravni udar na episkopat Bratstva
Središnji događaj koji je poslužio kao povod za ovaj drastičan čin bila su biskupska posvećenja u Écôneu 1. srpnja 2026. Pod izravnim udarom vatikanskog dekreta našla su se šestorica biskupa: Alfonso de Galarreta (glavni posvetitelj), Bernard Fellay (suposvetitelj), te četvorica novoposvećenih — Pascal Schreiber, Michael Goldade, Michel Poinsinet de Sivry i Marc Hanappier. Za kardinala Fernándeza, ovo je čin formalnog raskola koji povlači unaprijed izrečenu (latae sententiae) kaznu izopćenja iz Katoličke Crkve.
Pozadina ove odluke otkriva duboku i dugotrajnu dramu. Vodstvo SSPX-a „raspolagalo je” s dva preživjela biskupa – gore već spomenutim Alfonsom de Galarretom i Bernardom Fellayem. Njih dvojica su rođeni pred 70-ak godina; nakon što su od 2024. godine bili komunicirali da za svoj rad diljem svijeta smatraju neophodnim rukopolaganje novih biskupa iz redova SSPX,[1] u kolovozu 2025. godine je vodstvo SSPX izravno od pape Lava XIV. tražilo dozvolu da posveti nove biskupe.[2] Nad tim pitanjem kao da „lebdi” iskustvo osnivača SSPX-a nadbiskupa Marcela Lefebvrea – koji je objektivno osnovao SSPX i svojim utjecajem u sjemeništu u Écôneu (Švicarska) ostavio neizbrisiv trag na formaciiji klera SSPX-a: on je sam 1988. godine bez Papinog odobrenja imenovao 4 nova biskupa, „zaradivši” kod Svete Stolice proglašenje vlastite ekskomunikacije, ali osiguravši time mogućnost da SSPX u narednim desetljećima može podjeljivati sveti red svećeničkim kandidatima iz svojih sjemeništa i sakrament potvrde mladima u čijoj vjerskoj formaciji sudjeluje. Glavni superior SSPX-a Davide Pagliarini i njegovi suradnici su očito ocijenili da je SSPX opet suočen s onakvim „stanjem nužde” s kakvim je Marcel Lefebvre bio suočen 1988. godine – u vrijeme kada su diljem svijeta bili još svježi rezultati krutog („okrutnog”?) provođenja postkoncilskih reformi u kojem su crkvene vlasti progonile čak i sam spomen da možda nije nedopušteno služiti tradicionalnu misu, i samu pomisao da postoji sloboda govora u kojoj bi neki katolički teolog iznosio bilo kakve primjedbe na bilo koju rečenicu dokumenata Drugog vatikanskog koncila i smjer reformi poduzimanih nakon njega.
Uglavnom, nije odobreno SSPX-u rukopolaganje niti jednog biskupa. Prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernández je održao u veljači 2026. godine u Rimu razgovore s glavnim superiorom SSPX-a Davidom Pagliaranijem – koji su očito potvrdili ono što su obje strane mogle i predvidjeti: papa Lav XIV. ne dopušta rukopolaganje biskupa u sastavu SSPX (tj. dovođenje tog udruženja u kanonski status tzv. „osobne prelature” gdje imamo biskupa ali ne i biskupiju, kakvoga ima Opus Dei), a SSPX ne želi doći u situaciju da ne može sa sigurnošću računati da će njegovi svećenički kandidati primiti sveti red (tijekom godina broj svećenika i sjemeništaraca kod SSPX je dosta rastao - nakon što je 1988. godine bilo kod njih 202 svećenika i 213 sjemeništaraca[3], ima danas SSPX 733 svećenika i 264 sjemeništarca).[4]
Naravno, možemo sagledati i perspektivu Lava XIV.: ima u Katoličkoj Crkvi veliko mnoštvo redovničkih zajednica i vjerskih udruženja, koja uvijek moraju biti u miru s mjesnim biskupima, i koja ne drže „za svaki slučaj” svoje biskupe, ako bi s nekim dijacezama u svijetu imali problema.
Možemo sagledati i fundamentalniji razlog od izrazite važnosti za obje strane: SSPX odbacuje brojne dokumente II. vatikanskog koncila i glavne tzv. postkoncilske reforme. Krug oko Lava XIV. iste te dokumente – bez naznake da bi valjalo pribjegavati tzv. hermeneutici kontinuiteta pokojnog Benedikta XVI. koji je nejasna mjesta u aktima II. vatikanskog koncila tumačio na način da se uvijek ima smatrati da Crkva nije izmijenila svoja tradicionalna naučavanja – i iste te reforme smatra neupitnim temeljem cjelokupnog djelovanja Katoličke Crkve danas.[5]
Uglavnom, za Lava XIV., nije dopušteno SSPX-u da bude vjeran Tradiciji, kao nauku svih koncila u povijesti Crkve; umjesto da bude vjeran Koncilu iz 1960-ih godina, koji je prethodio (ili bio razlogom, kako neki tumače) izrazitom padu vjere u katolika; padu uočljivom u snažnom padu svećeničkih i redovničkih zvanja, te značajno manjem pohađanju svete Mise.
Sudbina klera i neizvjesnost za vjernike
Dekret Dikasterija za nauk vjere od 2. srpnja 2026. godine, u kojem je utvrđeno da su biskupi iz reda SSPX-a nakon dan ranije - uz sudjelovanje 16 tisuća vjernika - u Écôneu izvršenog posvećenja četiri nova biskupa[6] svi do jednoga zapali u latae sententiae izopćenje predviđeno u kanonu 1364. Zakonika kanonskog prava – završava upozorenjem: „Upozoravaju se klerici i vjernici laici da se ne pridružuju raskolu Svećeničkog bratstva svetog Pija X., jer bi takvim činom („ipso facto”) zapali pod kaznu ekskomunikacije latae sententiae („unaprijed izrečenu”)."[7]
Reakcije povodom ove situacije diljem svijeta su za sada raznolike. U skandinavskim zemljama, biskupi pozivaju tradicionalne vjernike da se udalje od SSPX-a, iskazujući stanovitu volju da omoguće održavanje tradicionalne mise.[8] Slično, biskup Bridgeporta (Connecticut, SAD) Frank Caggiano poručuje vjernicima u svojoj biskupiji da se distanciraju od SSPX-a jer „se svećenstvo Bratstva sada ima smatrati šizmatičkim... sakramenti koje oni slave su nedopušteni i, najvažnije za vjernike, ispovijedi koje primaju i vjenčanja kojima predvode se smatraju nevaljanima". Kod toga, naglašava biskup, u nekoliko crkava u biskupiji Bridgeport će se nastaviti služiti tradicionalnu latinsku misu.[9] Možemo komentirati da su posrijedi biskupi koji su do sada iskazivali stanovitu naklonost tradicionalnoj latinskoj misi, pa se možda žure zauzeti poziciju „TLM da, SSPX ne”, kako se ne bi našli na meti većeg sumnjičenja. Pretpostavimo da si oni brojni biskupi koji su obeshrabrivali ili zabranjivali TLM mogu priuštiti da čekaju neke smjernice iz Vatikana.
Na drugoj strani, anegdotalni izvještaji prenose da je se u kapelama SSPX-a bilježi čak povećani broj vjernika.[10]
S podrškom SSPX-u se 5. srpnja 2026. oglasio nadbiskup Carlo Maria Viganò, koji je i sam 2024. “zaradio” odluku o ekskomunikaciji zbog javno izrečenog mišljenja da je pokojni papa Franjo heretik. Vigano je tu iznio mišljenje da ovdje imamo zapravo jedan "raskol između Pape i papinstva samog", te da je posrijedi "nastojanje koncilsko-sinodne crkve koja nastoji zasjeniti Katoličku Crkvu".[11] Umirovljeni nadbiskup Karagande (Kazahtstan) Jan Paweł Lenga sa svoje strane iznosi ocjenu da mjere poduzete protiv SSPX dokazuju kako se Vatikan udaljio od Krista i prave vjere; da su ondje "ključne pozicije sve više popunjene ljudima koji su posve iskvareni svijetom i koji su ondje postavljeni kako bi do temelja uništili Katoličku Crkvu. Oni su ti koje bi trebalo ekskomunicirati, jer nemaju ništa zajedničkog s Crkvom Kristovom."[12]
Priprema za progon: SSPX-ova „Ispovijest katoličke vjere Bratstva Svetog Pija X.”
Bratstvo se za ovaj scenarij – zapravo posve očekivani razvoj događaja – temeljito pripremilo. Dana 24. lipnja 2026. objavili su opsežan dokument pod nazivom Ispovijest katoličke vjere Bratstva svetog Pija X. za prosvjetljenje duša suočenih s modernim zabludama, očito zamišljenog kao njihov svojevrsni doktrinarni bedem. U točkama 124. – 126. tog dokumenta, SSPX ne samo da naglašava svoje pravo na služenje tradicionalne liturgije, već izrijekom odbacuje Novus Ordo Missae kao obred, jer da je taj doprinio gubitku osjećaja za sveto i da je prožet protestantskim koncepcijama, pa „ohrabruje krivovjerje, slabi vjeru, udaljuje se od katoličkog nauka o Misi kako je formulirana na Tridentskom koncilu… odvraća vjernike od štovanja koje pripada Bogu". SSPX-ova „Ispovijest”, osuđujući Novus Ordo, ne tvrdi još da je ta Misa nevaljana – tek da je obred loše formiran.
U točki 145. svoje „Ispovijesti”, SSPX izravno napada Drugi vatikanski koncil i poslijekoncilske reforme, tvrdeći da su upravo te promjene uzrokovale krizu neviđenih razmjera, potkopavajući jedinstvenost Crkve i mjesto Isusa Krista kao Kralja.[13]
Obzirom da, sasvim je jasno, SSPX ima pristup medijima koji je daleko inferioran onome kojim raspolažu njihovi „idejni protivnici”, taj dosta opširan (28 stranica PDF-a) dokument će očito imati ulogu intelektualne utvrde: tko tvrdi da je SSPX u krivu, morati će to naći u tom dokumentu. Ako netko tvrdi da su u pravu, morati će potvrditi da je sve (baš sve!) u tom dokumentu pravilno.
Doduše nije to „antitradicionalistima“ niti do sada predstavljalo neki problem: zapravo se autor ovih redaka doista ne sjeća da je bilo tko od njih bilo kada čak niti ustvrdio da tradicionalisti ispovijedaju išta nepravilnoga. Sada će biti još lakše: oni ne slušaju Papu, to je dovoljno (nemojmo se odveć nadati da će modernisti taj kriterij primjenjivati na promotore ženskog svećenstva, LGBT braka i slično). Uz to, kada popis svojih uvjerenja rastegneš na tridesetak stranica teksta, neminovno će se naći mjesta koje se mogu tumačiti ovako i onako, sve ako si tekst nastojao pisati u maniri sv. Tome Akvinskog. Zašto se u svemu tome tradicionalistima sudi strože nego modernistima, i zašto tradicionalistima iz SSPX-a čak nije pružena mogućnost da se od optužbe brane pred Crkvenim sudom kako je u povijesti redovno činjeno – biti će modernistima manje važno.
Sam SSPX je 13. srpnja 2026. godine objavilo da je dva dana ranije podnio priziv Dikasteriju za nauk vjere, sa (svojim vlastitim) tumačenjem da taj priziv odgađa izvršenje dekreta o ekskomunikaciji.[14]
Dario Čehić
Slika: biskup Alfonso de Galarreta, glavni služitelj spornih biskupskih posvećenja https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Dom_Alfonso_de_Galarreta_mirrored.JPG autor Jim Capaldi, licensed under the Creative Commons Attribution 2.0 Generic license
[1]La SSPX negociará en un futuro con Roma la autorización para ordenar nuevos obispos, "infoCatolica", 11. srpnja 2026.,
[2]The General House of the SSPX announces future consecrations, SSPX New, 2. veljače 2026.
[3]Some Numbers, Brent Klaske, AngelusPress. Pristupljeno 15. srpnja 2026.
[4]SSPX Statistics 2025, SSPX News, 1. siječnja 2026.
[5]Lav XIV., Opća audijencija 7. siječnja 2026., službene stranice Svete Stolice
[6]Reporter's Notebook: Witnessing the SSPX schism in the Swiss Alps, Justin McLellan, NCR 8. srpnja 2026..
[7]Decreto Prot. N. 99/2009, Dikasterij za nauk vjere, 2. srpnja 2026. Službene stranice Svete Stolice
[8]After SSPX excommunications, Oslo bishop offers wider Latin Mass access, Bryan Lawrence Gonsalves, EWTN NEWS, 8. srpnja 2026.
[9]A Statement from Bishop Frank J. Caggiano Regarding the Society of Saint Pius X, 3. srpnja 2026, službene stranice „Diocese of Bridgeport"
[10]SSPX “Out The Door”… literally on Sunday, at their chapels, John Zuhlsdorf, "Fr Z-s blog", 5. srpnja 2026.,
[11]Archbishop Viganò to SSPX head: Your fidelity shows the failure of the Vatican II ‘revolution’, Emili Mangiaracina, LifeSiteNews 6. srpnja 2026.
[12]Prelates Outside the SSPX Have Said That Rome’s Excommunication of the SSPX is Null, David Martin, Americas Free Press, 13. srpnja 2026.
[13]Profession of Catholic Faith of the Society of Saint Pius X to Enlighten Souls in the Face of Modern Errors, SSPX News, 24. srpnja 2026.
[14]General House Communiqué: The Society Files a Recourse Against the Decree of 2 July 2026, FSSPX News, 13. srpnja 2026.
