Rektor Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Ante Uglešić, suspendirao je doc. dr. sc. Ivana Poljakovića jer je na tribini u organizaciji političke stranke HRAST-a 29.10.2012. godine raskrinkao dženderizam. Umjesto Božićne čestitke prof. Poljaković je dobio Rješenje o suspenziji potpisano od Rektora 21.12.2012. godine u kojem se “zbog teške povrede radne dužnosti”, ”ne uvažavanja različitosti” i ”narušavanja ugleda Sveučilišta”, prof. Poljaković “udaljava s radnog mjesta”. Dženderisti uvažavaju različitosti samo u onoj mjeri u kojoj se građani uklapaju u njihovu matricu razmišljanja (karakteristika svih totalitarizama), inače sve drugo je za odstrjel. Tako i za rektora Uglešića znanstvenici katolici su nepodobni! Izgleda da na Sveučilištu u Zadru mogu predavati samo oni katolici koji svoju vjeru ne ispovijedaju javno i koji su spremni pokloniti se novom zlatnom teletu – dženderizmu!
Rektor nije htio primiti Katoličku akademsku mladež Zadra (vidi ovdje), studente koji su prisustvovali drugoj spornoj tribini u kapelici sv. Dimitrija, i time bili svjedoci onoga što je Poljaković stvarno rekao. Ne, rektor nije ni sekunde htio potrošiti na njih (valjda mu je ministar Jovanović postao idol). Za rektora Uglešića je puno važnije što kaže udruga ”Nastrani” (Queer.hr); što kaže znanost nije bitno.
S obzirom da je prof. Poljaković bio predmetom neviđene medijske klevete, nakon što je glasnogovornica rektora, Elija Vrsaljko, javnosti obznanila opomenu i suspenziju (Zadarski list, 12.01.2013.), smatramo neophodnim upoznati građane RH s onim što se desilo, i što je Poljaković stvarno rekao na spornim tribinama. Pročitajte priopćenje za javnost HRAST-a (vidi ovdje) i dokumentirani prilog, te zaključite sami tko ovdje ”ne uvažava različitosti” i ”narušava ugled Sveučilišta”.
Mirko Horvat
Foto: unizd
Očitovanje pred Povjerenstvom za provođenje postupka
utvrđivanja povrede radne dužnosti radnika Sveučilišta u Zadru
17. 01. 2013.
Poštovani/a!
1. Kao prvo, smatram teškom povredom Etičkog kodeksa što mene, kao Sveučilišnog djelatnika, Rektor nije pozvao na razgovor kako bi saznao iz prve ruke što se dogodilo na tribini održanoj u organizaciji političke stranke HRAST-a 29.10.2012. godine, već je donio odluku na osnovu pisanja vrlo pristrane, i prema neistomišljenicima netolerantne ”Queer.hr” udruge, čiji su tekst prenijeli svi hrvatski mediji, kao da se radi o službenoj državnoj novinskoj agenciji. Zamislite da meni studenti podnesu ozbiljne pritužbe protiv jednog od djelatnika Centra za strane jezike, i da ja, kao voditelj Centra, napišem opomenu ili pokrenem stegovni postupak protiv dotičnog djelatnika, a da ga prije toga uopće nisam pozvao na razgovor i na taj način mu omogućio da iznese svoju stranu priče. Sigurno bi to bilo okarakterizirano kao neprofesionalno, nekorektno, neetički i nedemokratski.
2. Drugo, nakon napisane opomene o kojoj ja nisam imao nikakvog saznanja prorektor Faričić me je pozvao na razgovor, a da mi nije rekao o čemu se radi. Ja sam pretpostavio da se radi o rješavanju određenih problema Centra koja su bila u tijeku. Svakako da sam se šokirao kada sam čuo o čemu prorektor želi razgovarati. Da stvar bude još gora, on je imao Opomenu na stolu, a ja nisam imao prilike niti da ju vidim, pa tako niti da se pripremim za taj razgovor. To je bilo u najmanju ruku nekorektno. Na sastanku je prorektor pročitao jedan uopćeni bezazleni dio Opomene. Tek kada sam nakon nekoliko dana dobio Opomenu vidio sam da sam optužen za ”izjave u javnosti koje su obilježene kao neprimjerene duhu uvažavanja različitosti i demokratskom ophođenju pripadnika akademske zajednice.”
3. Treće, prorektor Faričić me je u spomenutom razgovoru upozorio da ja kao jezikoslovac nemam pravo govoriti o rodnoj teoriji. Doista sam time bio zbunjen jer sam očekivao da bi jedan prorektor ipak nešto više znao o interdisciplinarnosti. Interdisciplinarnost je danas ne samo česta i poželjna pojava u znanosti, već se ona i preporuča (na tražilici samo Sveučilišta u Zadru pojavljuje se 146 tekstova u kojima se ističe interdisciplinarnost). Sama rodna teorija jest jedna interdisciplinarna znanost i njome se isto tako bave i jezikoslovci. Protagonisti rodne teorije razvijaju posebne jezične izraze i razrađuju upute za korištenje kako novih tako i starih jezičnih izraza i fraza. U engleskom je riječ ”gay” (veseo), već odavno promijenila svoje značenje, tako da danas nitko neće koristiti tu riječ ako želi reći da je veseo. U SAD-u su LGBT udruge izradile rječnik od 12.000 riječi specifičnih za gay populaciju. Također se zalažu za dokinuće nekih tradicionalnih izraza, npr. u Španjolskoj su već u službenoj uporabi ukinute tradicionalne riječi poput ”majka” i ”otac”. Umjesto njih na svim službenim formularima stoji ”roditelj A” i ”roditelj B”, kako ”gay populacija ne bi bila diskriminirana”. Dakle, rodna teorija se itekako tiče jezikoslovaca. Moje najuže stručno područje jest engleski jezik struke (upravo u engleskom je došlo najviše do jezičnih promjena pod utjecajem rodne ideologije) i organizacijski modeli sveučilišnih centara stranih jezika, u čemu prednjačim u Hrvatskoj. Drugo područje moje specijalizacije je prognanička (njemačka) književnost, gdje spadam u sam svjetski vrh, pored prof. dr. sc. Lousia Ferdinanda Helbiga s Indiana Univerisity. Treće područje kojim se bavim već više od 10 godina je apologetika. Moja knjiga ‘Istina – uvod u apologetiku‘ je jedina knjiga iz apologetike pisana iz pera jednog Hrvata. Četvrto područje koje istražujem također više od 10 godina jest rodna ideologija, iz čije sam oblasti objavio niz popularno znanstvenih članaka. Trenutno radim na znanstvenom članku, koji sam odlučio objaviti na hrvatskom (svi dosadašnji radovi su mi na engleskom ili njemačkom) radi što veće pristupačnosti hrvatskom čitateljstvu. Dakle, ja ne samo da imam pravo govoriti o rodnoj teoriji, već sam u tome i kompetentan. Uostalom, svaki građanin u Republici Hrvatskoj ima pravo govoriti o bilo čemu, tu slobodu govora jamči Ustav. Možda prorektor to nije znao.
4. Dalje, u Opomeni nije niti jednom riječju navedeno što sam ja to točno rekao, a što ne bi bilo primjereno jednom političkom skupu. Takve optužbe bez konkretnih dokaza, ili barem opisa događaja, koji se smatra spornim, nisu primjerene demokratskim društvima, još manje jednoj akademskoj zajednici (dokaz_A1). Radi toga sam napisao Odgovor na opomenu u kojem sam zatražio da mi se točno kaže što sam ja to učinio, tj. rekao, a da bi bilo neprimjereno jednom akademskom građaninu (dokaz_A2). Na moj Odgovor na opomenu, koji je bio upućen Rektoru, prorektor Faričić je napisao Očitovanje na odgovor na opomenu, u kojem mi imputira da sam ja nekome postavljao dijagnozu bolesti, te navodi da ”zdravstvenu kvalifikaciju može samo izreći liječnik”. Međutim, ja nisam postavljao nikakve dijagnoze, ja sam samo rekao – izrazit ću se slikovito radi boljeg razumijevanja – da su ravne tabane jedna anomalija. Ja nikome nisam dijagnosticirao ravne tabane, jer za to zaista nisam kvalificiran. Ali zabraniti nekome da konstatira kako su ravne tabane jedna anomalija, stvarno je sumrak akademskog prosuđivanja (dokaz_A3). No, od Rektora nikada nisam dobio odgovor, već mi je pred Božić 21. prosinca 2012. rektor izdao Rješenje o suspenziji, u kojoj opet nije bilo ni riječi o tome što sam ja krivo učinio, već se opet samo paušalno navodi da sam ”ustrajao u narušavanju ugleda Sveučilišta” (dokaz_A4). Kojim sam ja to djelovanjem ustrajao u narušavanju ugleda Sveučilišta!? Iznošenjem legitimnog znanstvenog stava!? Suspenzija je vrlo ozbiljna stvar, zar se može donijeti rješenje o suspenziji a da se pri tome ne navede niti jedan konkretan razlog!? Da, može, ali samo u totalitarnim režimima. Rješenje o suspenziji je u potpunosti protuzakonito (dokaz_B1 i dokaz_B2).
5. S obzirom da je povod Opomene, a kasnije i Rješenja o suspenziji, bio moj govor na tribini političke stranke HRAST-a o Zdravstvenom odgoju dostavljam Priopćenje za javnost podružnice HRAST-a za Zadarsku županiju (dokaz C1). Priopćenje sažima ono što je stvarno rečeno na toj tribini. Dakle, ja sam u ime HRAST-a iznio nezadovoljstvo nametnutim Zdravstvenim odgojem u hrvatske škole, tj. kritizirao sam 4. modul tog programa (Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje) kojim se u stvari nameće rodna ideologija, koja stoji u suštinskoj suprotnosti s tradicionalnim vrijednostima hrvatskog naroda u cjelini, s opće ljudskim vrijednostima, naravnim zakonom, moralnim naukom Katoličke crkve i znanošću.
6. Ukratko, rodna teorija zastupa stanovište da su ljudska bića rođena s biološki određenim spolom, koji nema ništa zajedničko s rodom, jer čovjek kasnije odabire rod, ili mu se nameće kroz patrijarhalno društvo u kojem se djeca s muškim genitalijama uče da budu muško, a djeca s ženskim da budu žensko (npr. dječake se uči da budu jaki, da igraju nogomet, da se penju na drvo, oblače se u plavo itd., djevojčice se uči da budu nježne, da se igraju s lutkama, oblače roza itd.). Dakle, rod je društveni produkt, a ne biološka odrednica. Međutim, kada je riječ o homoseksualcima, oni su 90% biološki određeni (prof. Štulhofer u emisiji Nu2 30.12.2012.), pa tako onda i nepromjenljivi. Ne treba biti posebno obrazovan da se vidi kako se tu radi o ideologiji, a ne znanosti. Ali Štulhoferu treba aplaudirati jer je on tvorac Jovanovićevog Zdravstvenog odgoja.
7. Jedan od osnovnih postulata rodne ideologije jest hipoteza da je homoseksualnost normalna pojava. Zato kada se govori o rodnoj ideologiji neophodno je reći istinu o homoseksualnosti. Pod pritiskom LGBT lobija homoseksualnost je skinuta s liste duševnih bolesti, međutim, to je učinjeno iz političkih, a ne znanstvenih razloga (dokaz D1). Ne postoji niti jedan znanstveni rad koji bi empirijskim metodama dokazao da je homoseksualnost normalna pojava. Po međunarodnoj statističkoj klasifikaciji bolesti ICD-10 v.2010. homoseksualnost se i dalje liječi pod šifrom F66.1 kao egodistonička seksualna orijentacija, transseksualnost se liječi pod šifrom F64.0. Osim toga, i svi ostali poremećaji vezani uz seksualnost su i dalje na listi: fetišizam, voajerizam, egzibicionizam, pedofilija itd. Dualni transvestizam (F64.1) npr. je duševna bolest karakterizirana sporadičnim oblačenjem odjeće suprotnog spola bez ikakve želje za promjenom seksualne orijentacije ili bilo kakvim seksualnim užitkom ili uzbuđenjem koji bi pratilo to oblačenje. Dakle, mogli bi reći jedan bezazlen poremećaj, pri čemu npr. oženjen muškarac koji ima obitelj, ženu i djecu, ponekad obuče žensku haljinu, prošeta pred ogledalom, i to je sve. Kako dualni transvestizam može biti poremećaj, a homoseksualnost ne!? Nelogičnost tvrdnje kako je homoseksualnost sasvim normalna pojava više je nego očita. Osim toga postoji pregršt znanstvenih i kliničkih studija koja dokazuju da je homoseksualnost poremećaj (dokaz D2).
8. Dakle, možemo reći da u znanstvenim krugovima imamo dva suprotstavljena tabora, jedan tabor je pristalica rodne teorije, koja spada u tkz. pseudoznanost, i drugi tabor čija je znanost bazirana na empirijskim istraživanjima. U svakom slučaju reći da je homoseksualnost bolest jest jedno legitimno znanstveno stajalište!
9. Da se kod rodne ideologije radi o pseudoznanosti potvrđuje i događaj u skandinavskim zemljama 2011. godine, kada su pet zemalja Norveška, Švedska, Finska, Danska i Island ukinule Nordijski rodni institut, ustanovu koja je bila predvodnik rodne teorije u regiji, i glavni opskrbljivač ‘znanstvene’ osnove za društvenu i odgojnu politiku skandinavskih zemalja sve od 1970-ih pa do nedavno (dokaz D3). Zaista je apsurd da Sveučilište u Zadru kažnjava profesora koji govori da je rodna teorija neznanstvena, dok je u najliberalnijim zemljama ista ta teorija već službeno proglašena neznanstvenom. Pitam se, tko ovdje uistinu narušava ugled Sveučilišta!?
10. Još želim napomenuti da sam se u svim svojim govorima, i člancima (što se vidi iz priloženih dokaza), prema homoseksualcima odnosio s punim uvažavanjem njihovih stajališta i različitosti, a napose sam se zalagao za pomoć onim homoseksualcima koji se žele liječiti. U Nizozemskoj, najliberalnijoj zemlji u svijetu po pitanju homoseksualnosti (samo u Amsterdamu ima preko 100 gay klubova), nedavno je uvedena čak i preventivna terapija homoseksualnosti. Jedan od najzapaženijih znanstvenika i svjetski lider u preventivnom liječenju homoseksualnosti, dr. Gerard van den Aardweg, izvanredan psihoterapeut i predavač na sveučilištima diljem Europe, SAD-a i Brazila, tvrdi da je ”slučaj homoseksualnosti, ukratko, kao i sa drugim neurozama: fobijom, opsesijom, depresijom i drugim seksualnim anomalijama”.
11. Osim znanosti, naravni zakon nam govori također da je spolni odnos između dva muškarca neprirodan. To zna svatko, za to ne treba nikakvo obrazovanje. Narušavanje prirodnih zakonitosti čovjeku nikada ne može donijeti dobro. Radi toga, a ne zbog navodne diskriminacije, neprirodni spolni čini (važno je homoseksualne čine ne poistovjetiti s osobama koje imaju homoseksualne porive) moralno su neprihvatljivi.
12. Kada sam govorio o homoseksualnosti uvijek sam rekao i nešto što novinari nikada nisu prenijeli. Naime, pravi i istinski, a izgleda danas i jedini prijatelji homoseksualaca su upravo katolici. Ljubav prema bližnjemu je imperativ za katolika. Homoseksualac jest moj bližnji. Pravi prijatelj će reći istinu i onda kada ona nije lijepa. Integritet znanstvenika i moral katolika mi ne dopušta da lažem. Kada bih lagao da homoseksualnost nije poremećaj, samo zato da bi se homoseksualci bolje osjećali i da bi me tapšali po ramenu, ja bih se prema njima odnosio kao prema malom djetetu kojem ne želim razbiti iluzije, čime bih prema homoseksualcima pokazao manje poštovanja nego što zaslužuju.
13. Za vrijeme Domovinskog rata bio sam jedini Hrvat zastupnik u Vojvođanskom parlamentu, bio sam proglašen ustašom. Bio sam svjedokom propagandnog rata. U medijima neviđena količina mržnje i laži svaki dan: tržnica u Zagrebu prazna, Hrvati umiru od gladi, ustaše kolju srpsku djecu, nose njihove prstiće oko vrata, Poljaković pobjegao u Zenge. Kada su me vidjeli na ulici ljudi su me ili pljuvali ili bježali od mene. Sada me srce boli kada vidim istu toliku količinu mržnje i laži u samoj Hrvatskoj. Novinari se utrkuju tko će bolje služiti novoj ideologiji, tko će se dublje pokloniti zlatnom teletu – rodnoj ideologiji, tko će što više napisati laži: Poljaković homofob, Poljaković izjednačava homoseksualnost i pedofiliju, itd. Sveučilište umjesto da osudi pristrano i poltronsko pisanje novinara i stane na stranu znanosti, ono šalje opomenu Poljakoviću, umjesto da stane na stranu istine, ono suspendira Poljakovića, umjesto da osudi Jovanovićev ”homoseksualni odgoj”, Sveučilište osuđuje Poljakovića zbog ”narušavanja ugleda”. Ako nećemo mi, znanstvenici, biti lučonoše društva, tko će!?
14. Nisu svi homoseksualci pobornici rodne ideologije, naprotiv, većina osoba koja ima homoseksualne sklonosti želi se toga riješiti i voditi normalni obiteljski život. Na osnovu najnovijih znanstvenih spoznaja možemo tim ljudima reći dobru vijest:homoseksualne sklonosti mogu se prevenirati i liječiti (dokaz E1)!
15. U opisu počinjene povrede, potpisane od Rektora 20.12.2012, a koja mi je uručena tek nakon suspenzije 16.01.2013. god., kaže se da sam u javnosti iznosio ”mišljenje o homoseksualcima kao bolesnicima i homoseksualnosti kao bolesti i poremećaju”, te da sam zbog toga prekrišio ”Zakon o zabrani diskriminacije”. Nije mi poznato da bilo koji zakon u RH, pa tako i Zakon o suzbijanju diskriminacije, zabranjuje čitanje znanstvenih članaka i javno iznošenje stavova prezentiranih u tim člancima.
16. Za dokaze o navodno počinjenom prekršaju Rektor dostavlja ”novinske članke” (dokaz_A5). Ja međutim, kao znanstvenik, Povjerenstvu dostavljam reference na oko stotinjak ”znanstvenih članaka” – dokazi D1, D2, D3 i E1.
17. Ovom Opomenom i Rješenjem o suspenziji meni su povrijeđena građanska prava, posebice prava zaštićena Zakonom o suzbijanju diskriminacije – poticanjem na diskriminaciju na osnovi vjerskog, političkog ili drugog uvjerenja i uznemiravanjem u vidu verbalnog ponašanja koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okružje (čl. 17. u svezi čl. 1. st. 1. i 2. i čl. 2. i čl. 3. st. 1. i 3. Z. o suzbijanju diskriminacije). Znanstveno stajalište se podudara i sa službenim stajalištem Katoličke crkve koja naučava da su homoseksualni čini ”u sebi neuredni” – engl. ”intrinsically disordered” (KKC 2357). Ustavom Republike Hrvatske (čl. 38. i 40.) i pozitivnim zakonima građani imaju zajamčena prava na slobodu mišljenja, izražavanja misli i slobodu govora i javnog nastupa, te pravo na slobodu vjeroispovijedi i javno očitovanje vjerskog uvjerenja.
18. Na osnovu svega izrečenog i dokumentiranog, utvrđujem da nisam ni na koji način narušio ugled Sveučilišta, niti na bilo koji način prekršio Etički kodeks. Naprotiv, smatram da je ovdje Sveučilište, zastupano po Rektoru, ono koje ne uvažava različitosti, koje je prekršilo Etički kodeks i osnovne norme jednog demokratskog ophođenja. Zato tražim od Naslova da službeno povuče i Opomenu i Rješenje o suspenziji.
Doc. dr. sc. Ivan Poljaković
