Izjava za medije

Treća međunarodna konferencija u organizaciji Apologetske udruge bl. Ivan Merz održana je 7. ožujka 2026. godine ali s izmijenjenim programom. Do izmjene je došlo u posljednji čas, tj. nekoliko dana prije konferencije jer je nadbiskup Salvatore Cordileone otkazao dolazak u nedjelju 1. ožujka 2026.

U izmijenjenom programu su sudjelovali David Rodríguez, John-Henry Westen iz prvobitne postave i Fr. David Jerome Nix, koji se pridružio nakon što su nadbiskup Salvatore Cordileone, biskup Rob Mutsaerts, p. Hrvoje Juko i don Josip Mužić otkazali dolazak. Nakon izmjene programa sudionicima koji su zatražili povrat kotizacije ponudili smo povrat novca u cijelosti.

U petak 27. veljače 2026. je započela kampanja protiv nas, tjedan dana prije konferencije. To je vrlo znakovito s obzirom na to da je obavijest o konferenciji bila javno dostupna četiri mjeseca prije toga. Nama se spočitavalo da nadbiskup Cordileone nije znao tko su organizatori, da smo sedevakantisti, te da smo proglasili papu Franju antipapom. Sve te optužbe su neistinite.

1. Nadbiskupa Cordileonea smo pozvali još u lipnju prošle godine. Uz poziv smo poslali prijevod članka: „Pobornici pobačaja i primanje sv. pričesti“ koji možete pročitati na sljedećem linku: Pobornici pobačaja i primanje svete pričesti. Dakle, nadbiskup je dobio prijevod tog članka na engleski jezik prije nego je dao svoj pristanak da bude glavni predavač na konferenciji. Kao što možete pročitati u članku, izuzev što se spominje jedan važan postupak samog nadbiskupa Cordileonea, mi smo analizirali apostolsko pismo pape Franje „Desiderio desideravi“ u kojem Papa iznosi krivovjerje da je dovoljna vjera u Krista za pristupanje sakramentu sv. pričesti što je izričito proglašeno herezom na Tridentskom saboru u dokumentu o Svetoj Euharistiji, kanon 11. Osim toga, papa Franjo je u tom dokumentu krivotvorio Bibliju (Ot 19,9) kako bi mogao potkrijepiti izneseno krivovjerje. Naime, umjesto „Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu“ on je napisao „Svi su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu“ (Desiderio desideravi, 5). Naravno, nadbiskup nije čitao sve naše članke, ali je znao da smo kritizirali papu Franju zbog njegovog krivovjerja.
2. Da bi nas se predstavilo kao sedevakantiste, koji to nismo, citirana je jedna rečenica iz teksta Dubium, koji se može pročitati na poveznici: Dubium – je li Jorge Mario Bergoglio katolik? Međutim, iz rečenice je izostavljen prvi dio koji opovrgava ono što se htjelo nama pripisati. Citirana rečenica (koja nije kompletna) glasi: „Kao običan laik mogu konstatirati da papa Franjo nije katolik, baš kao što to mogu konstatirati za bilo kojeg drugog čovjeka čije riječi i djela stoje u suprotnosti s naukom Crkve. Posljedično tome, ako nije katolik, ne može biti ni papa“. To je bio krunski dokaz za diskreditaciju jer smo mi navodno proglasili papu Franju heretikom i antipapom. Ali cijela rečenica zapravo glasi: „Moje mišljenje kao laika po ovom pitanju sigurno nema nikakvu kanonsku mjerodavnost, ali kao običan laik mogu konstatirati da papa Franjo nije katolik, baš kao što to mogu konstatirati za bilo kojeg drugog čovjeka čije riječi i djela stoje u suprotnosti s naukom Crkve. Posljedično tome, ako nije katolik, ne može biti ni papa.“ Iz cijele rečenice jasno proizlazi da se mi nismo bavili pravosudnim aspektom. Dapače, u više navrata smo naglašavali da je to stvar crkvenih vlasti. Mi smo samo naveli činjenicu da papa Franjo naučava krivovjerje i da je stav, u načelu, svih crkvenih naučitelja pa i redovitog učiteljstva Crkve da osoba koja nije katolik ne može biti papa, što je detaljno potkrijepljeno dokumentacijom u gore navedenom članku.
3. Da sumiramo, mi kao laička organizacije priznajemo legitimnost upravljanja Crkvom pape Franje i pape Lava XIV. jer nije na nama da donosimo sud o legitimnosti njihovog pontifikata. Međutim, kao vjernici, odani Kristu i Crkvi, mi ne možemo prihvatiti veliki dio učenja pape Franje (papa Lav XIV. je još premalo poglavar Crkve pa je teško reći) jer bi time postali nelojalni ostalim 265-orici papa i glavi Crkve Isusu Kristu. To je detaljno objašnjeno u članku pod nazivom „Lojalnost papi Franji“, koji se može naći na poveznici: Lojalnost papi Franji.
4. Nakon što smo našu zadnju knjigu prezentirali na konferenciji „Krist je kralj” kojoj je predgovor napisao nadbiskup Viganò našli smo se mi i redom svi predavači pod raznim pritiscima, nažalost uvijek iz katoličkih krugova. Pri tome nije nitko od kritičara niti pokušao objasniti što smo mi u nekom od naših članaka krivo rekli, ili što je nadbiskup Viganò krivo rekao. Smijemo zaključiti, da nismo rekli ništa krivo ni mi, ni nadbiskup Viganò, ali smo rekli istinu koja se, prema nekima, „ne smije” izgovoriti: papa Franjo je nažalost izrekao i potpisao razne izjave koje niti jedan papa prije njega nije izrekao, i kakve jedan papa ne bi smio izreći. Kao katolici međutim znamo da se laži govoriti ne smiju (tako ni hereze, koje su laži po definiciji), ali se istinu reći – mora. Od obraćanja grupe teologa koja su od njega u kolovozu 2017. godine (pod naslovom „Correctio filialis de haeresibus propagatis”) upozorili na više vjerskih pogrešaka sadržanih u pobudnici Amoris laetitia“ iz 2016. godine (ali se nije još govorilo o herezi), preko apela veće grupe katoličkih teologa pod naslovom „Open letter to the bishops of the Catholic Church“ iz 2019. godine (gdje su prominentni katolički teolozi izričito iznijeli ocjene o Franjinoj herezi, kojih bi se on morao odreći), do zahtjeva koji je pod naslovom „Call for resignation of Pope Francis” objavljen u svibnju 2024. godine (gdje se – povodom činjenice da od očitih hereza papa Franjo ne odustaje – tražilo od njega da podnese ostavku) – riječ je o temi koja među katolicima u svijetu doista i nije ostala neraspravljenom ili nepoznatom. Na stranicama katolik.hr smo o tome pisali, a može se o istoj tematici čitati i na stranicama raznih drugih katoličkih medija diljem svijeta.
5. Danas u Crkvi postoji raskol de facto (iako ne de iure). To je priznao i papa Benedikt XVI. čiju smo izjavu citirali u članku „Klica razdora: Drugi vatikanski sabor“ na poveznici: Klica razdora: Drugi vatikanski sabor. Na pitanje Petra Seewalda „Pripada li tragičnosti Sabora da na njemu započinje novi unutarcrkveni raskol, koji u biti traje do danas?“ papa Benedikt XVI. odgovara: „Rekao bih: da“ (Benedikt XVI.: Posljednji razgovori s Peterom Seewaldom. Drugo izdanje. Split: Verbum, 2016. Str. 153). Drugi vatikanski sabor je prouzročio mnogo nedaća za Crkvu (i papa Benedikt XVI. je u više navrata kritički govorio o Drugom vatikanskom saboru) te među klerom postoje različita mišljenja o tome koji je pristup prema Koncilu najbolji. Naša udruga o tome ne drži nikakav poseban stav, već samo pišemo o onome što se po tom pitanju raspravlja u katoličkim krugovima.
6. Apologetska udruga bl. Ivan Merz ni na koji način se ne stavlja iznad crkvenog autoriteta, naprotiv. Udruga ispovijeda istu vjeru koju je ispovijedao naš blaženi Alojzije Stepinac, i brani s istim žarom istu vjeru koju je branio naš zaštitnik blaženi Ivan Merz. Upravo su se na održanoj konferenciji mogli čuti stavovi o društvenom kraljevanju Krista Kralja koji su identični sa stavovima bl. Ivana Merza (usp. Božidar Nagy, SJ: Ivan Merz – Stup Crkve Božje. Zagreb: FTI, 2025. Str. 46.). Unatoč pokušaju sabotaže konferencija je bila iznimno uspješna.
7. I na kraju ne manje važno. Nadbiskup Cordileone, unatoč što je otkazao predavanje na konferenciji, održao je Pontifikalnu Misu po starom obredu u Zagrebu, i to zahvaljujući nama koji smo sve organizirali i ishodovali sve dozvole. Također, nadbiskup Cordileone, nakon svega, htio se upoznati s nama, te nas je pozvao na svoju Pontifikalnu Misu u subotu. S obzirom da smo u to vrijeme imali konferenciju te nismo mogli nazočiti toj Misi, on je opet pisao u subotu navečer sa željom da nas upozna. Tako da smo u nedjelju sudjelovali na njegovoj Tradicionalnoj latinskoj Misi u crkvi sv. Blaža, te smo nakon Mise (nekoliko nas iz Apologetske udruge bl. Ivan Merz) s njim kratko porazgovarali i primili njegov biskupski blagoslov. Iz jedne od tih prepiski citiramo njegove riječi: „Da, vidim da ste odani sinovi i kćeri naše svete Majke Crkve i nadam se da ću i ja jednog dana moći ponuditi svoju podršku vašem vrijednom projektu vraćanja autentične liturgijske tradicije Crkve“.

Upravno vijeće Apologetske udruge bl. Ivan Merz