U petak 11. ožujka 2023. završen je Sinodalni put u Njemačkoj. Po završetku ovog višegodišnjeg procesa predsjednica Sinodalnog puta dr. Irme Stetter-Karp je rekla: „Postavili smo smjernice za više sinodalnosti u našoj Crkvi. Ali u isto vrijeme shvaćamo koliki su izazovi koji još stoje pred nama. Kako bismo nastavili put prema sinodalnoj Crkvi važno je stalno se podsjećati na početak tog puta. Cilj Sinodalnog puta bio je razjašnjavanje i obrada strukturalnih čimbenika koji su omogućili i potaknuli zlostavljanje tolikih ljudi u našoj Crkvi. Nastup u četvrtak navečer pokazao nam je naš vlastiti angažman… Daleko smo od toga da smo s tim završili.”[1]
Tijekom završne konferencije za novinare, biskup Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, ocijenio je sinodalni put kao prostor iskustva koji se sastoji od slušanja, raspravljanja, borbe i odlučivanja: „Sinodalni put nije krezubi tigar. To je konkretan izraz onoga što papa Franjo podrazumijeva pod sinodalnošću. Put je prije svega izraz živahne, šarene i raznolike Crkve. Dugo godina nismo imali tako intenzivnu zajedničku borbu oko toga kako možemo živjeti od evanđelja i bogatstva naše tradicije i pomoći oblikovati naše društvo“.[2]
Da vidimo onda koje je to odluke donio njemački „tigar“ koji prema Bätzingu ima odlično naoštrene zube. Napomenimo da su o odlukama Sinode glasovali ne samo biskupi već i laici (što je samo po sebi nespojivo s katoličkim naukom) a svi su dokumenti izglasani velikom većinom prisutnih. Na primjer, za blagoslov istospolnih i svih drugih nevjenčanih parova glasovalo je 176, samo 14 je bilo protiv, 12 suzdržanih. Od toga 38 biskupa je glasovalo za, 9 je bilo protiv i 11 suzdržanih. Iako su neki tražili tajno glasovanje većina je odlučila da će ono biti javno. Eto, demokracija u punom jeku.
Ovo peto i posljednje sinodalno okupljanje otvoreno je grotesknim scenskim performansom u samom svetohraništu frankfurtske katedrale.[3] Kako je počelo tako je i završilo. Pod krinkom brige za djecu, koju su zlostavljali sodomisti infiltrirani u redove klera, sinodalci su došli do paradoksalnog zaključka da sodomiju treba blagosloviti. U donošenju takve odluke pomogao im je biskup Johan Bonny koji je objasnio kako su flamanski biskupi uspjeli „progurati“ blagoslov istospolnih zajednica.
Biskup Bonny je u detalje ispričao kako su oni u četiri koraka došli do blagoslova istospolnih parova. Prvi korak je bio čitanje enciklike Amoris laetitia, to je trajalo dva dana i to neprestano; drugi korak su bili privatni razgovori s papom Franjom i drugim prelatima u Vatikanu; treći korak se sastojao od reduciranja dokumenta na dvije i pol stranice, „tada smo objavili tekst i ostala je tišina“ (tu je biskup dobio aplauz); četvrti korak je bio ad limina posjet Vatikanu. Biskup Bonny tvrdi da papa Franjo nije bio ni protiv ni za blagoslov istospolnih zajednica ali je rekao da to spada u nadležnost flamanskih biskupa; bile su mu važne samo dvije stvari: prvo, da dalje idemo razborito i drugo, da u odlukama budemo jedinstveni, „dva puta me je pitao je li se svi slažete s tim“.[4] Nakon toga je biskup još pojasnio da im je enciklika Amoris laetitia „poslužila kao fundament“ za izradu dokumenta o blagoslovu istospolnih parova što je obrazloženo u trećem pasusu dokumenta (Pastoraal van ontmoeting).[5]
Osim blagoslova istospolnih (i svih drugih nevjenčanih) parova odlučeno je da laici, muškarci i žene, mogu držati propovijedi za vrijeme mise. U načelu je prihvaćena kompletna rodna ideologija tako da se osuđuje reparativna terapija za istospolce (liječenje istospolaca), prihvaća se rodna teorija i tranzicija, što drugim riječima znači da žena koja se deklarira kao muškarac može postati svećenica, ali i svećenik rođeni muškarac može se deklarirati kao žena. Tako bi zaobilaznim putem njemačka „crkva“ dobila „žene svećenice“. Odlučeno je također da se žene mogu zarediti u đakone/ice („đakone“ nije ovdje greška jer žena može postati đakon ako promijeni rod – prema njemačkim biskupima). Htjeli su odmah ići i sa svećeničkim redom za žene ali su se toga za sada suspregli znajući da je kod ove delikatne teme neophodna taktika skuhane žabe. Osim toga su odlučili da celibat bude dobrovoljan i da laici mogu krstiti i vjenčavati.[6]
Koliko su njemački biskupi čvrsto odlučili krenuti putem apostazije pokazuje intervju s biskupom G. Bätzingom u kojem se jasno osjeti i čuje njegova potpuna arogancija i mesijanstvo novog njemačkog Luthera. Na pitanje voditelja što će učiniti ako im Vatikan ne dozvoli ići zacrtanim putem Bätzing je rekao da će svejedno nastaviti putem kojim su krenuli. [7] A Irme Stetter-Karp je podsjetila da su oni daleko od toga da su „s tim završili“. Što slijedi možemo samo pretpostaviti. Španjolska je već pokazala novi „razvoj dogme“ sekularnog društva, naime, dekriminalizirala je zoofiliju (seksualni odnos čovjeka s životinjom),[8] a njemačkim biskupima ne treba puno vremena da se prilagode novim „znanstvenim“ spoznajama.
Mi smo još 2019. godine pisali kako su njemački biskupi podlegli apostaziji. Ako je nama običnim laicima već tada bilo jasno kamo vodi njemački Sinodalni put teško je povjerovati da vatikanskoj kuriji to nije moglo pasti na pamet. Doduše, Kongregacija za nauk vjere je 15.3.2021. izdala Odgovor (lat. Responsum) uz popratni komentar u kojem je jasno zabranila blagoslov istospolnih parova: „Ne postoje nikakve osnove da se homoseksualne zajednice na ikoji način smatraju sličnima ili udaljeno analognima Božjem planu za brak i obitelj“. [9] Međutim, općenito gledajući reakcija Vatikana na događaje u njemačkoj crkvi bila je preslaba i prekasna. To dokazuje i jučerašnja reakcija drugog čovjeka Crkve, tajnika Svete Stolice, kardinala Pietroa Parolina, koja samo govori o potpunom nerazumijevanju onoga što se događa s mjesnom crkvom u Njemačkoj, ili još vjerojatnije o potpunom razumijevanju i potajnim slaganjem sa Sinodalnim putom. Naime, nakon što je Sinodalni put praktično svim srcem prigrlio rodnu ideologiju i blagoslivljanje istospolnih zajednica komentar P. Parolina je bio sljedeći: „Lokalna crkva ne može donijeti takvu odluku koja se tiče discipline sveopće Crkve.“[10] Blagoslivljanje istospolnih zajednica spada u disciplinu Crkve?!! Čitajući između redaka to bi značilo: pa trebali ste pričekati da prvo mi na sveopćoj razini, na Sinodi o sinodalnosti, donesemo takvu odluku, malo ste preuranili. Teško je njegove riječi drugačije protumačiti pogotovu kada znamo da je Vatikan na čelo Sinode o sinodalnosti postavio ljude koji podržavaju sodomiju.
Doduše, njemački biskupi su bili upozoreni od braće biskupa u otvorenom pismu koje je 11.4.2022. potpisalo više od sto prelata a u kojem se izričito upozorava da Sinodalni put vodi u šizmu. U tom otvorenom pismu između ostalog stoji: „Dok pokazuju patinu vjerskih ideja i riječi, čini se da dokumenti njemačkog Sinodalnog puta uglavnom nisu nadahnuti Svetim pismom i Tradicijom – što je za Drugi vatikanski sabor “jedini sveti polog Riječi Božje” – već sociološkom analizom i suvremenom političkom, uključujući i rodnom, ideologijom“.[11] Georg Bätzing je odbacio te optužbe opravdavajući se opet seksualnim zlostavljanjem unutar Crkve u Njemačkoj i navodnom podrškom pape Franje.[12] Međutim, u lipnju 2022. papa Franjo je javno kritizirao Sinodalni put rekavši da „ne želi još jednu protestantsku crkvu u Njemačkoj“,[13] a u siječnju 2023. u intervjuu novinskoj kući The Associated Press govori da bi reformski proces u Njemačkoj mogao postati ideološki obojen u kojem „ideologija nadvlada Duha Svetog“.[14] No, s druge strane sigurno da se iznošenje mišljenja pontifeksa u jednom novinskom intervjuu ne može uzeti dovoljno ozbiljno. Svima je jasno da je tu kod ovako mučne situacije izostala jedna službena, odlučna i pravovremena reakcija Vatikana.
Kardinali Gerhard Müller i Raymond Leo Burke oštro su osudili Sinodalni put i upozorili na moguću šizmu njemačkih biskupa koja je posljedica mlake i konfuzne reakcije Vatikana na ono što se događa u Njemačkoj već nekoliko godina.[15] Međutim, George Weigel, publicista i biograf pape Ivana Pavla II. tvrdi da se ovdje ne radi o šizmi već o apostaziji,[16] upravo ono što smo mi napisali još 2019. godine.
Prema enciklopediji Britannica šizma je razdor u jedinstvu Crkve koji se odnosi na „one podjele koje su bile uzrokovane neslaganjem oko nečega što nije osnovna doktrina. Dakle, raskolnička skupina nije nužno heretička“.[17] Apostazija je pak „potpuno odbacivanje kršćanstva od strane krštene osobe koja, nakon što je jedno vrijeme ispovijedala kršćansku vjeru, javno je odbacuje“.[18] Prihvaćanje rodne ideologije je istovjetno s prihvaćanjem nacističke ili komunističke. Nacist ili komunist nikada ne može biti katolik, tako isto dženderist jednostavno ne može biti katolik jer je ova ideologija dijametralno suprotstavljena katoličkoj vjeri. To što bi netko spominjao Isusa i Bibliju a u isto vrijeme se pridržavao svih postulata dženderističke ideologije sigurno ga ne čini katolikom. Profesor moralne teologije John Grabowski u svojoj knjizi „Rasplićući rod“ pokazuje kako je rodna ideologija nespojiva s kršćanstvom jer podriva osnove kršćanske antropologije te kako je rodna ideologija ustvari jedan oblik modernog gnosticizma, najvećeg neprijatelja kršćanstva: “Iako rodna ideologija ima višestruko podrijetlo, od kojih su neka davna, njezin se utjecaj danas ubrzao zbog velikih kulturnih promjena. U konačnici, rodnu ideologiju najbolje je shvatiti kao moderni izraz gnosticizma, drevne hereze koja se suprotstavlja kršćanskim koncepcijama stvaranja, utjelovljenja, tijela i spolnih razlika.”[19]
Zato možemo slobodno reći da je Sinodalni put, zahvaljujući mlakosti Vatikana, prešao crtu, i otišao na put u apostaziju, odnosno na put u pakao.
Ivan Poljaković
Slika: Fotomontaža Katolik.hr, Sinodalni put
[1] https://www.synodalerweg.de/service/aktuelles/meldung/fuenfte-synodalversammlung-sendet-kirche-in-deutschland-auf-einen-dauerhaften-synodalen-weg (17.3.2023.)
[2] Isto.
[3] https://www.youtube.com/watch?v=wVnv20oCic8 (17.3.2023.)
[4] https://www.youtube.com/watch?v=A__VkuGI9vk min 6:8:46 (22.3.2023.)
[5] https://www.cathobel.be/wp-content/uploads/2022/09/20220920-PB-Aanspreekpunt-Bijlage-1.pdf?ref=the-pillar (17.3.2023).
[6]https://www.synodalerweg.de/fileadmin/Synodalerweg/Dokumente_Reden_Beitraege/SV-V/SV-V_Synodalforum-IV_Handlungstext.SegensfeiernFuerPaareDieSichLieben_Lesung2.pdf (18.3.2023.)
Za detaljnije vidi ostale dokumente: Fünfte Synodalversammlung 9. bis 11. März 2023., Bisherige Beschlüsse der fünften Synodalversammlung: https://www.synodalerweg.de/dokumente-reden-und-beitraege#c7746 (18.3.2023.)
[7] https://www.zdf.de/nachrichten/heute-journal/katholische-kirche-synodaler-weg-104.html (17.3.2023.)
[8] https://www.infocatolica.com/?t=noticia&cod=45677 (20.3.2023.)
[9] https://press.vatican.va/content/salastampa/en/bollettino/pubblico/2021/03/15/210315b.html (18.3.2023.)
[10] https://www.vaticannews.va/it/vaticano/news/2023-03/parolin-a-margine-civilta-cattolica-ucraina-guerra.html (14.3.2023.)
[11] https://www.catholicnewsagency.com/storage/pdf/fraternal-open-letter-to-brother-bishops-germany.pdf (20.3.2023.)
[12]https://www.ncregister.com/cna/german-bishops-president-responds-to-letter-warning-of-schism-risk-in-synodal-path (20.3.2023.)
[13] https://www.dw.com/en/pope-criticizes-german-catholic-reform-movement/a-63665526 (20.3.2023.)
[14]https://abcnews.go.com/International/wireStory/ap-interview-pope-warns-elitist-german-synod-process-96656488 (20.3.2023.)
[15] https://ondemand.ewtn.com/free/Home/Play/WOT06255 (19.3.2023.)
[16] https://de.catholicnewsagency.com/news/12234/papstbiograf-weigel-synodaler-weg-ist-nicht-bloss-schisma-sondern-apostasie (19.3.2023.)
[17] https://www.britannica.com/topic/schism (19.3.2023.)
[18] https://www.britannica.com/topic/apostasy (19.3.2023.)
[19] John Grabowski: Unraveling gender: the battle over sexual difference, TAN Books, 2022. str. 10
