Tko je doista u raskolu?

Uvod

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) je 1. srpnja 2026. godine posvetilo četiri nova biskupa bez dozvole pape Lava XIV. Već sutradan, 2. srpnja, prefekt Dikasterija za nauk vjere, Víktor Tucho Fernández, izdao je dekret kojim proglašava ekskomuniciranim posvećena četiri biskupa mons. Pascala Schreibera, mons. Michaela Goldadea, mons. Michela Poinsinet de Sivryja i mons. Marca Hanappiera te biskupa Alfonsa de Galarreta koji je podijelio biskupsko posvećenje, kao i biskupa Bernarda Fellaya koji je asistirao pri posvećenju biskupa.[1] U istom dokumentu kardinal Fernández upozorava klerike i vjernike da se ne „pridružuju raskolu Svećeničkog bratstva sv. Pija X. jer bi se time ipso facto podvrgli kazni izopćenja latae sententiae“.

U ovom uratku nećemo ulaziti u već poznata obrazloženja Bratstva o „stanju nužde“ i razlozima zbog kojih su pristupili posvećenju novih biskupa bez odobrenja pape Lava XIV. već ćemo potaknuti vjernike da pokušaju dati odgovor na pitanje: Tko je doista u raskolu s Katoličkom Crkvom?[2] Analizirat ćemo tri aspekta koja su u javnosti manje diskutirana, a smatramo da su ključna u razlučivanju istine. Pokušat ćemo se držati činjenica, a zaključak prepuštamo čitateljima.

Može li heretik ekskomunicirati katolika ili ga proglasiti ekskomuniciranim?

Kada se radi o ekskomunikaciji gledano s pravnog (kanonskog) aspekta imamo dvije strane: onu koja ekskomunicira, u ovom slučaju to je kardinal Víktor Fernández, i onu stranu koja je ekskomunicirana, to su gore spomenuti šest biskupa. Da bi ekskomunikacija bila valjana onaj koji ekskomunicira mora po svojoj funkciji posjedovati autoritet za taj kanonski čin, i mora biti katolik. Ukoliko osoba nije katolik, tj. ako je heretik, bez obzira na trenutni položaj i autoritet dodijeljen od crkvenih vlasti ekskomunikacija ne može biti valjana. To je prilično jednostavna stvar i nije potrebno neko veliko teološko znanje da bi došli do toga zaključka. Uostalom, to je stvar zdravog razuma. Jednostavno, netko tko nije katolik nije član Mističnog Tijela Kristova, tj. član Katoličke Crkve te kao takav ne može ekskomunicirati nekoga tko je član Crkve.

Kada netko prestaje biti članom Crkve jasno je definirano i Zakonikom kanonskog prava Crkve koji krivovjerjem naziva „uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju“ (kan. 751). A što spada u te istine u koje „treba da se vjeruje“ objašnjava kanon 750: „Božanskom i katoličkom vjerom treba vjerovati sve ono što je sadržano u pisanoj i predanoj riječi Božjoj, u jednom naime pokladu vjere povjereno Crkvi i što ujedno kao od Boga objavljeno izlaže bilo svečano učiteljstvo Crkve bilo njezino redovito i opće učiteljstvo, što se upravo očituje zajedničkim prianjanjem vjernika pod vodstvom svetog učiteljstva; svi su stoga dužni kloniti se bilo kojeg nauka tome protivna.“

Nadalje, isti dokument navodi da „krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno latae sententiae“ (kan. 1364). Drugim riječima, ako netko ne vjeruje makar i samo u jednu proglašenu istinu vjere on sebe automatski izopćuje iz Crkve te time nije više katolik (iako toga možda nije svjestan). Biskup Thomas Paprocki (Springfield, Illinois SAD), doktor kanonskog prava, predsjednik Komisije za kanonske poslove Američke biskupske konferencije, u svojoj kritici krivovjernih kardinala kaže: „Kardinal Katoličke Crkve, kao i svaki drugi katolik, ako poriče ustaljeni katolički nauk, prihvaća krivovjerje, čiji je rezultat automatska ekskomunikacija (latae sententiae) iz Katoličke Crkve“.[3]

Prema tome, sasvim je logično da heretik ne može ekskomunicirati katolika. I redovito učiteljstvo Crkve potvrđuje da ekskomunikacija koju izrekne heretik nije valjana. Ovo je izravno naučavao papa sveti Celestin i odnosi se na one koji su svrgnuti ili ekskomunicirani od strane onih koji su naučavali ili širili hereze. Sv. Robert Bellarmin citira ova pisma sv. Celestina te ukazuje da je to doista zato što su izgubili službu ipso facto:

„Očito da je onaj [koga je Nestorije izopćio] ostao i ostaje u zajedništvu s nama, i da ga ne smatramo oskudnim [tj. lišenim službe, presudom Nestorija], svakoga koga su biskup Nestorije ili drugi koji su ga slijedili, nakon što su započeli propovijedati herezu, ekskomunicirali ili lišili njihove dužnosti, bilo biskupske ili svećeničke. Jer onaj koji je već pokazao da zaslužuje izopćenje, svojom osudom nije mogao nikoga izopćiti… Autoritet Naše Apostolske Stolice odredio je da se biskup, klerik ili obični kršćanin kojega su svrgnuli ili izopćili Nestorije ili njegovi sljedbenici, nakon što su potonji počeli propovijedati herezu, neće smatrati svrgnutima ili izopćenima. Jer tko je takvim propovijedanjima odstupio od vjere, ne može nikoga svrgnuti ili smijeniti.”[4]

Ovdje nećemo ulaziti u detalje hereze nestorijanizma (Isus čovjek i Isus Bog nisu jedna te ista osoba) jer u ovom slučaju nije relevantna, već ćemo samo ukazati na važeće načelo: heretik ne može izreći valjanu ekskomunikaciju nijednom katoliku. To učenje je potvrđeno kasnije i od drugih papa, naročito od pape sv. Nikole Velikog i uključeno je u Gracijanov Dekret, kolekciju srednjovjekovnih tekstova kanonskog prava.

Što se tiče navodne ekskomunikacije Bratstva, prvo recimo da neposlušnost Bratstva prema Lavu samo po sebi ne predstavlja nikakvu herezu, već predstavlja ono što jest – neposlušnost. Drugo, opće je poznato da se Bratstvo drži Predaje i crkvenog nauka onako kako su nam to predali oci tijekom protekla dva tisućljeća, a to su i očitovali nedavnom deklaracijom vjere.[5] Dakle, možemo slobodno konstatirati da je Bratstvo po ispovijedanju vjere posve katoličko.

Treće, trebamo sada vidjeti je li i kardinal Víktor Fernández katolik. Ovdje nećemo ulaziti u njegova erotsko-pornografska djela,[6] jer nam ne priliči ulaziti u grafičke opise seksualnih odnosa i razglabanja onoga što Fernández naziva „mističnim orgazmom“, već ćemo se zadržati samo na njegovim teološkim radovima.

U svom radu „Trojstvena dimenzija morala“ on otvoreno zagovara uporabu kontracepcije te smatra da žena u nekim slučajevima „treba koristiti kontracepcijska sredstva“.[7] Netko tko zagovara kontracepciju nije katolik.

U drugom radu pod nazivom „Poslanica Rimljanima 9-11. Milosrđe i predestinacija“ Fernández tvrdi: „Naposljetku, vjerujem da nam sve o čemu smo razmišljali omogućuje da kažemo sljedeće: Čvrsto vjerujem da će svi biti spašeni; pouzdanje koje se ne temelji na pukoj želji, niti na mom suosjećanju za ljude, već na onome što znam o Bogu i njegovim specifičnim planovima zahvaljujući njegovoj Objavi“, te nadodaje: „To je, dakle, najčvršće pouzdanje koje je utemeljeno na stvarnosti, na božanskom načinu ophođenja s ljudima u ovom specifičnom planu spasenja“.[8]

Vjerovanje koje Fernández ovdje ispovijeda je stara hereza poznata kao univerzalizam, prema kojoj će na kraju svi biti spašeni. Ova hereza je vrlo destruktivna jer ako bi univerzalizam bio istinit, onda je postojanje Katoličke Crkve potpuno nepotrebno i na kraju besmisleno.

Ako će se svi spasiti, čemu onda Tuchova „ekskomunikacija“? Čemu onda Katolička Crkva uopće?

Znamo da je prva zadaća Crkve spasenje duša u izvršavanju Kristove zapovijedi ,,Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio” (Mt 28,19) i ,,tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje osudit će se” (Mk 16,16). Univerzalizam izravno potkopava Katoličku Crkvu i ruši joj sve temelje.

Fernández se nije proslavio ni s deklaracijom za normalizaciju sodomije (Fiducia supplicans), dokumentom kojim se dopušta blagoslivljati istospolne parove.

Dakle, možemo bez zadrške zaključiti da je kardinal Víktor Fernández heretik, te su prema zdravoj logici, Zakoniku kanonskog prava i Učiteljstvu Crkve njegova izopćenja ništavna i nevažeća.

Zašto Lav nije odobrio biskupska posvećenja FSSPX-a?

Drugi aspekt ovog raskola malo tko je obradio, a važan je. Većina se pita zašto Bratstvo nije poslušalo papu Lava XIV. Na to znamo već odgovore. Međutim, malo se njih pita zašto Papa nije odobrio biskupska posvećenja. Papa je mogao Bratstvu odobriti biskupska posvećenja i sve bi bilo riješeno, ne bi bilo izopćenja, ne bi bilo raskola. Ali nije. Zašto?

Idimo redom. Komunistička partija Kine gotovo redovito odlučuje o tome tko će biti biskup u Kini. U nekoliko navrata je donijela i odluku o imenovanju novih biskupa bez papinskog mandata. Najnoviji takav slučaj se dogodio 28. travnja 2025. kada je Kineska komunistička partija imenovala vlč. Ignacija Wu Jianlina za pomoćnog biskupa Šangaja i vlč. Li Jianlina za biskupa Xinxianga. Papa Lav je ta imenovanja naknadno prihvatio 11. kolovoza iste godine a službeno je obznanio njihova imenovanja kasnije, na dan njihovih posvećenja.[9] Vatikan nije ekskomunicirao te biskupe, niti ih je proglasio raskolnicima. Kineska katolička patriotska asocijacija koju je ustoličio papa Franjo uglavnom ima heretike za biskupe kojima je Komunistička partija Kine važnija od Crkve. Tako je biskup John Fang Xingyao javno rekao: „Ljubav prema domovini mora biti veća nego ljubav prema Crkvi“[10] Drugim riječima, partija je važnija od Crkve. To je sasvim suprotno od onoga što je govorio bl. Alojzije Stepinac, ili sv. Thomas More, to je suprotno tradiciji Crkve, to je suprotno katoličkoj vjeri. Kineska katolička patriotska asocijacija je sigurno u raskolu s Katoličkom Crkvom, de facto (iako ne i de iure). Zašto članovi te asocijacije nisu proglašeni raskolnicima prosudite sami.

Ako pak pogledamo biskupe (i druge osobe na važnim pozicijama) koje je imenovao sam Lav u proteklih nešto više od godinu dana vidjet ćemo da većinu njih čine heretici, osobe koje zagovaraju ređenje žena, podupiru kontracepciju, drže „mise ponosa“, podržavaju sodomiju i sl. Pogledajmo neka od tih imenovanja. U svibnju prošle godine Lav imenuje za biskupa St. Gallena u Švicarskoj vlč. Beata Gröglia koji podržava ređenje žena, u lipnju imenuje za predsjednika Papinske akademije za život mons. Renzoa Pegoraroa koji podržava kontracepciju. U istom mjesecu imenuje za nadbiskupa Brisbanea biskupa Shanea Mackinlaya koji zagovara ređenje žena. U listopadu imenuje za biskupa Albanya, New York, pomoćnog biskupa Marka O'Connella simpatizera sodomije. U prosincu imenuje za biskupa Monterey u Kaliforniji pomoćnog biskupa Ramóna Bejaranoa koji drži „mise ponosa“, itd.[11] Samo prije nekoliko dana Lav je imenovao za biskupa Eichstätta pomoćnog biskupa Christiana Würtza koji je među onim njemačkim biskupima koji su potpisali heretičke dokumente Sinodalnog puta kojima se u potpunosti prihvaća rodna ideologija (sodomija, rodovi, promjena spola i slični protukršćanski stavovi),[12] čime su ti biskupi de facto prestali biti katolici. Lista je preduga da bismo ovdje mogli nabrojiti sve heretike koji su imenovani na nove, više položaje u samo prvoj godini ovog novog pontifikata.

Katolički biskup Fresno-a (Kalifornija) Joseph Brennan sudjelovao je 18. travnja 2026. u posvećenju jednog anglikanskog biskupa. Ne samo da je bio prisutan na posvećenju već je asistirao podjeli posvećenja rukopolaganjem.[13] Podsjetimo da je za Katoličku Crkvu anglikanski svećenički red nevaljan i ništavan (Apostolicae curae, 1896). Biskup Bratstva mons. Bernard Fellay ekskomuniciran je zbog asistencije u posvećenju katoličkog biskupa; biskup Joseph Brennan asistirao je u nedopuštenom posvećenju anglikanskog pseudobiskupa, on ne samo da nije ekskomuniciran već nije čak niti opomenut.

Sada se zapitajte po čemu se razlikuju novoposvećeni biskupi FSSPX-a od gore spomenutih? Razlikuju se po tome što su biskupi FSSPX-a pravovjerni katolici privrženi dvijetisućljetnom nauku Crkve. Zbrojite dva i dva. Jasno je da u „Sinodalnoj crkvi“ (sam papa Lav koristi to ime umjesto Katoličke Crkve u svojoj prvoj enciklici[14]) pravovjerni biskupi nisu dobrodošli – jer se ne uklapaju u novu religiju.

Može li jedna osoba biti poglavar dviju različitih religija?

I tu sada dolazimo do trećeg aspekta ovog raskola o kojem se također rijetko govori. FSSPX često optužuje Vatikan, doduše na suptilan način, da promulgira novu religiju. Generalni poglavar Bratstva p. Davide Pagliarani u intervjuu 23. travnja 2026. „Tko razdire Kristovu tuniku?“ na 14. pitanje o krizi u Crkvi odgovara: „Za svakoga tko tim pitanjima pristupa bez ideoloških predrasuda, jedno je opažanje neizbježno: raskid ne dolazi od Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nego od očitog odstupanja službenih učenja od Tradicije i trajnog Učiteljstva Crkve“.[15] Iako ne izravno, Pagliarani ovdje optužuje sadašnje vodstvo Crkve da naučava novu religiju. „Tradicija“ pisano velikim slovom znači Sveta predaja. Dakle, Pagliarani optužuje vrh hijerarhije – jer „službena učenja“ može promulgirati samo vrh hijerarhije – da su raskinuli sa Svetom predajom i Učiteljstvom Crkve. Što je to onda nego neka nova religija.

Prije samog biskupskog posvećenja obred zahtijeva odgovor na pitanje: Habetis mandatum apostolicum? (Imate li apostolski mandat), drugim riječima, imate li dozvolu Svete Stolice za ovo posvećenje. Budući da FSSPX nije imao dozvolu, onda je umjesto odgovora „ne“, generalni tajnik Bratstva, Foucauld Le Roux, pročitao razloge zbog kojih posvećuju biskupe bez apostolskog mandata. Među ostalim vlč. Le Roux je rekao:

„Rimokatolička Crkva, uvijek vjerna Svetoj predaji primljenoj od apostola, je ta koja, u posve iznimnim okolnostima, zahtijeva da se pobrinemo za poštivanje te Svete predaje – to jest, pologa vjere – i da poduzmemo potrebna sredstva da ih vjerno prenesemo svim ljudima za spasenje njihovih duša.

Od Drugog vatikanskog koncila do danas, vlasti u Crkvi su prožete duhom koji je suprotan duhu vjere i djeluju protiv Svete predaje“.[16]

Iz toga jasno proizlaze dvije stvari: prvo, Katolička Crkva je uvijek vjerna Svetoj predaji koju smo primili od apostola, i drugo, sadašnje crkvene vlasti su prožete duhom protiv vjere i Svete predaje. To je više nego jasna optužba da današnje crkvene vlasti naučavaju neku novu religiju.

Novoposvećeni biskup FSSPX-a Michael Goldade u svom prvom govoru kao biskup također optužuje „modernističku crkvu“ koju naziva „novom religijom“: „Vjernici, koji ne razumiju složenost modernizma, modernističke bolesti... vide da nešto nije u redu, da nešto umire s ovom novom religijom. I da je zapravo Tradicija ta koja obnavlja, koja daje život.“[17]

Kardinal Gerhard Müller je otvoreno pismo FSSPX-a[18] upućeno kardinalima netom prije posvećenja biskupa ispravno shvatio kao „skandaloznu optužbu“: „Naša je dužnost, po svojoj službi, i pojedinačno i kao kolegija, odbaciti skandaloznu optužbu da se Rimska Crkva odvojila od katoličke vjere“ i na kraju uzima riječi uglednog poljskog kardinala Stanislava Hosiusa kao test za pravovjernost: „Nije katolik onaj koji se u nauku vjere razlikuje od Rimokatoličke Crkve“.[19] Kardinal Müller je ispravno shvatio da FSSPX optužuje Vatikan da naučava novu religiju. No, kada bi kardinal bio dosljedan i rigorozno proveo spomenuti test možda bi došao do zaključka da je FSSPX u pravu.

Nadbiskup Carlo Maria Viganò je to odmah primijetio te je rekao da kardinal Müller samo služi kao pseudo-konzervativni „čuvar vrata“ u provedbi sinodalnosti: „Umjesto da prizna razornu krizu s kojom se Katolička Crkva suočava zbog koncilske i sinodalne revolucije, kardinal Müller – prkoseći svakom razumu – tvrdi da postkoncilska hijerarhija nikada nije odstupila od Svete predaje i da Svećeničko bratstvo svetog Pija X. griješi kada tvrdi drugačije“. Uistinu, Müller je samo prije nekoliko godina optužio crkvenu hijerarhiju za „neprijateljsko preuzimanje“ Crkve: „Ovo je sustav samootkrivenja i okupacija Katoličke Crkve” i “neprijateljsko preuzimanje Crkve Isusa Krista, koja je stup Objavljene istine (...) Ovo nema nikakve veze s Isusom Kristom, s Trojedinim Bogom, i oni misle da je doktrina samo kao program političke stranke koja ga može mijenjati shodno svojim glasačima.”[20] Ne vidimo u čemu se situacija promijenila nakon tog „neprijateljskog preuzimanja“ Crkve. Sve upućuje na to da je situacija ustvari još gora. Što je potaknulo kardinala Müllera da se „obrati“ nije nam jasno.

Dakle, da bi razriješili ovo klupko i vidjeli tko je tu u pravu trebamo si postaviti jedno ključno pitanje i na njega iskreno odgovoriti: jesu li ovo dvije različite religije ili nisu? Jedna tvrdi da spasenje nije moguće izvan Katoličke Crkve, druga tvrdi da sve religije vode k Bogu, tj. da će se svi spasiti (Franjo), jedna tvrdi da smo dužni vršiti Kristovu zapovijed i naučavati katoličku vjeru svim narodima, druga tvrdi da je obraćati ljude na katoličku vjeru veliki grijeh (Franjo), jedna tvrdi da je sodomija u nebo vapijući grijeh, druga se bori za legalizaciju sodomije (Franjo), jedna tvrdi da se istospolni parovi ne mogu blagosloviti, druga tvrdi da mogu (Franjo, Lav XIV.), jedna tvrdi da je smrtna kazna dopuštena, druga tvrdi da nije dopuštena (Franjo, Lav XIV.), jedna tvrdi da čovjek svojim grijehom može izgubiti dostojanstvo, druga tvrdi da je ljudsko dostojanstvo beskonačno (Franjo, Lav XIV.), jedna tvrdi da Katolička Crkva posjeduje puninu istine, druga tvrdi da Katolička Crkva ne posjeduje istinu (Lav XIV.), jedna tvrdi da su protestanti heretici, druga tvrdi da smo mi katolici jedno s protestantima (Lav XIV.), jedna tvrdi da je kontracepcija grijeh i nije dopuštena, druga tvrdi da je dopuštena u određenim okolnostima (Franjo), jedna tvrdi da su kršćani braća i sestre, druga tvrdi da su svi ljudi braća i sestre (Franjo, Lav XIV.), jedna drži da se dogme ne mogu promijeniti, druga drži da se mogu promijeniti, samo treba prvo promijeniti stav (Lav XIV.), jedna tvrdi da rastavljeni i ponovno civilno vjenčani ne mogu pristupiti pričesti, druga tvrdi da mogu (Franjo, Lav XIV.), jedna tvrdi da se idolima ne smije klanjati, druga se doslovce klanja idolima (Franjo, Lav XIV.), itd.[21]

Moramo naglasiti da je ovdje nabrojen samo jedan mali dio potpuno suprotstavljenih stajališta ove dvije religije. Sada treba biti samo iskren prema sebi i reći jesu li te dvije religije istovjetne? FSSPX tvrdi da nisu. To su i nastojali potkrijepiti bezbroj puta u svojim očitovanjima, naročito nedavno objavljenom „Ispovijesti katoličke vjere Bratstva sv. Pija X. za prosvjećenje duša suočenih s modernim zabludama“ gdje su u 154 točke očitovali svoju vjeru koja je istovjetna s vjerom primljenom od otaca.[22] Svaki Hrvat koji je iskren prepoznat će u toj vjeri istu onu vjeru koju su ispovijedali naši sveci Nikola Tavelić, Leopold Mandić, Marko Križevčanin i blaženici Alojzije Stepinac i naš zaštitnik Ivan Merz (i drugi blaženici). Dakle, s jedne strane imamo religiju na koju se poziva Bratstvo, vjeru naših otaca, i drugu – novu religiju (prema tvrdnji Bratstva) – koju drže postkoncilski crkveni autoriteti, naročito od ustoličenja pape Franje.

No, da se ne bi krivo shvatilo, kriza nije nastala odjednom dolaskom pape Franje, već je ona započela Drugim vatikanskim saborom. S tom konstatacijom se slaže ne samo Bratstvo već i papa Benedikt XVI. Na pitanje Petera Seewalda „Pripada li tragičnosti Sabora da na njemu započinje novi unutarcrkveni raskol, koji u biti traje do danas?“ papa Benedikt XVI. odgovara: „Rekao bih: da“.[23] Pa ipak, postkoncilski pape su se barem trudili držati hermeneutike kontinuiteta (iako su se već nazirali veliki problemi u Crkvi), dok je papa Franjo otvoreno, i rekao bih besramno, uveo hermeneutiku raskida.[24]

Stoga, ako se radi o dvije različite religije, kao što to tvrdi FSSPX, nameće se onda još jedno važno pitanje. Može li jedan čovjek biti u isto vrijeme poglavar dviju različitih religija? Svaki razuman odgovor bi bio „ne“. Ako papa Lav XIV. predstavlja ovu drugu religiju, kao što to proizlazi iz očitovanja Bratstva, zašto je onda FSSPX uopće od njega tražio odobrenje za posvećenje biskupa?

Lav ili predstavlja Katoličku Crkvu, a to može samo ako ispovijeda katoličku vjeru, ili ne predstavlja Katoličku Crkvu. Ne može Lav predstavljati neku drugu religiju kada su u pitanju vjera i moral, a onda odjednom predstavljati Katoličku Crkvu kada je u pitanju jurisdikcija u istoj toj Crkvi. Mislim da će doći vrijeme kada će FSSPX morati s time raščistiti. Ne može u jednoj osobi u isto vrijeme biti i heretik i katolik, pa kada govorimo o vjeri tretirat ćemo ga kao heretika (odupirat ćemo mu se), a kada govorimo o jurisdikciji tretirat ćemo ga kao katolika (priznat ćemo ga). Takvo rasuđivanje jednostavno nije razumno. To je dihotomija koja je strana katoličkoj vjeri.[25] Ako je Lav valjano izabrani rimski prvosvećenik i ispovijeda katoličku vjeru, onda je i papa, a ako je papa onda ga treba slušati ne samo u disciplinskim stvarima, već i u stvarima vjere i morala (usp. Pastor aeternus[26]). Ako se netko ne podloži papinskom autoritetu onda je on raskolnik. Zakonik kanonskog prava kan. 751 jasno definira što je raskol: „raskol je uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku ili zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni“. Ako je Lav papa, onda Bratstvo jeste u raskolu jer je „uskratilo podložnost vrhovnom svećeniku“ (bez obzira na sva moguća obrazloženja). Papa bl. Pio IX., za vrijeme čijeg pontifikata je održan Prvi vatikanski sabor, u svojoj enciklici Quartus supra je vrlo jasan: „Koga god Rimski papa smatra raskolnikom jer ne priznaje i ne poštuje njegovu vlast, mora prestati sebe nazivati ​​katolikom.“[27]

Ako je Lav papa, a FSSPX ga priznaje papom, onda je FSSPX-ov stav da oni znaju bolje od pape, da oni drže pravu vjeru, a papa krivu, apsurdan. To nema veze s katoličkom ekleziologijom. Sam papa sv. Pio X., zaštitnik Bratstva, govori tome u prilog: „Prvi i najveći kriterij vjere, konačni i nepobitni test pravovjerja jest poslušnost učiteljskom autoritetu Crkve, koja je vječno živa i nepogrešiva, budući da ju je Krist ustanovio da bude columna et firmámentum veritatis, 'stup i oslonac istine'“.[28] Uostalom, katolici oduvijek znaju da se papa mora slušati i da je on vrhovna instanca na zemlji. Od kada to katolik, bio on laik ili klerik, zna bolje od pape (kada govorimo o vjeri naravno), od kada je on veći katolik od pape!?

„Priznaj i odupri se“ teorija

Danas prevladavajući stav među katolicima (koje drži i Bratstvo) „priznaj i odupri se“ – što bi značilo da se vrhovnog poglavara Crkve prizna za papu ali da se u isto vrijeme odupiremo njegovom protukatoličkom nauku – nikako ne može biti u skladu s katoličkom vjerom već iz samog razloga što je takav stav nerazuman. A znamo da ono što nije razumno ne može biti katoličko. I sv. Toma Akvinski potvrđuje „da istina razuma nije u suprotnosti s istinom kršćanske vjere“.[29] „Priznaj i odupri se“ stav predmnijeva da je papa heretik, pa mu se moramo oduprijeti, ali ga unatoč tomu priznajemo za poglavara Crkve. Neodrživost takvog stava potvrđuje Učiteljstvo i svi naučitelji Crkve koji se slažu da heretik ne može biti papa, jer ako bi papa mogao biti heretik onda Crkva ne bi bila nezabludiva, a onda to ne bi više bila Katolička Crkva (za detalje vidi Dubia). Koliko je apsurdan gore navedeni stav možemo si predočiti sljedećom situacijom. Zamislimo da neki budući „papa“ kaže da Isus nije Bog, ili da pobačaj nije grijeh, a mi ćemo ga i dalje oslovljavati sa „Sveti Oče“, ali u isto vrijeme ćemo se odupirati njegovim herezama kako bi sačuvali katoličku vjeru.[30] Slijedom takve logike bi onda mogli imati antikrista na Stolici sv. Petra čiji bi primat priznavali,[31] a one katolike koji bi opravdano dovodili u pitanje njegov primat „papa“ bi ekskomunicirao (već imamo nekoliko primjera toga modela: vlč. Allesandro Minutella, 2018.; vlč. Ramon Guidetti, 2024.; nadbiskup Carlo Maria Viganò 2024.; vlč. Natale Santonocito, 2025.; vlč. John Mary Foster, 2026.). Tako bi papinstvo pretvorili u karikaturu a vjernike doveli u jednu šizofrenu situaciju. To bi bila crkva apsurda a ne Crkva Isusa Krista.

Već spomenuti papa Pio IX., u svojoj enciklici Qui pluribus pokazuje apsurdnost takvog stava, jer se s vrhovnim autoritetom (papom), bez iznimke, „cijela Crkva mora usuglasiti“:

„Ovaj živi nezabludivi autoritet djeluje jedino u onoj Crkvi koju je Krist Gospodin sagradio na Petru, glavi cijele Crkve, njezinu vođi i pastiru, za čiju je vjeru obećao da nikada neće zakazati. Ta Crkva ima neprekinuti slijed nasljedstva od samoga Petra; ti zakoniti prvosvećenici baštinici su i branitelji istoga nauka, istoga dostojanstva, službe i vlasti. Crkva je ondje gdje je Petar, a Petar govori u rimskom prvosvećeniku, živeći u svim vremenima i u svojim nasljednicima, donoseći sudove i pružajući istinu vjere onima koji je traže. Božanske riječi stoga znače ono što ova Rimska Stolica preblaženoga Petra drži i što je oduvijek držala.

Ova majka i učiteljica svih Crkava uvijek je sačuvala cjelovitom i neokaljanom vjeru koju joj je Krist Gospodin povjerio. Nadalje, poučavala ju je vjernicima, pokazujući svim ljudima istinu i put spasenja. Budući da iz ove Crkve proizlazi svako svećeništvo, u njoj prebiva i sva punina kršćanske vjere. Vodstvo Apostolske Stolice oduvijek je bilo djelatno, te zbog njezina vrhovnog autoriteta cijela Crkva mora s njom biti suglasna“ (autorovo isticanje).[32]

Mogli bi nabrojati još desetine dokumenata Učiteljstva, ali uvijek bi ishod bio isti: Sveta Stolica je vrhovni autoritet kojem se morate podložiti ako želite ostati katolik. Dakle, priznati nekoga za papu, a onda mu u lice reći da on naučava neku drugu religiju je oksimoron. „Priznaj i odupri se“ teorija je vrlo opasna jer dopušta da na Petrovu Stolicu jednog dana zasjedne antikrist.[33] Naravno da je na početku pontifikata Franje ova teorija imala smisla jer su ljudi u nevjerici pratili što se događa, i često nisu vjerovali vijestima koje su dolazile iz Vatikana – ali vrijeme sumnje je prošlo – i što duže surađivali s hereticima više ćemo štete nanijeti Crkvi.

Ukratko, ako je Lav papa, onda Bratstvo jeste u raskolu. Ako nije papa, onda ne trebaju od njega tražiti dozvolu za posvećenje biskupa. Ne možete imati i jedno i drugo.

Zaključak

Očito je da se kriza u Crkvi i dalje produbljuje, a ovo „izopćenje“ pravovjernih šest biskupa Bratstva i proglašenje Bratstva „raskolnicima“, dok se svaka vrsta heretika ne samo tolerira već i promovira, to samo potkrjepljuje. Potpuno je iluzorno očekivati da će se heretici, koji su zauzeli većinu važnih pozicija u Crkvi, odjednom obratiti, ili prepustiti vodstvo Crkve pravovjernim katolicima, ili da će sami sebe ekskomunicirati. Tako je za očekivati daljnje pogoršanje situacije u Crkvi. Vidimo da se od dolaska Bergoglija na vlast na važne pozicije uglavnom promoviraju isključivo heretici. U tom smislu ništa se nije promijenilo dolaskom Roberta Prevosta, već se još i pogoršalo. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i svi vjernici općenito će u nadolazećim godinama morati odlučiti tko se zaista nalazi u raskolu s Katoličkom Crkvom, i onda shodno toj odluci i živjeti. Hoće li slijediti novu religiju pape Franje (koju nastavlja i papa Lav XIV.)[34] ili će se vratiti, tj. ostati u katoličkoj vjeri koja nam je predana od otaca. Tko je doista u raskolu s Katoličkom Crkvom? Na to pitanje će svatko od nas morati sam dati odgovor.

U ovoj sveopćoj pomutnji ipak postoji odgovor, ali da bismo do njega došli, potrebne su razboritost i poniznost. A one danas nedostaju mnogima koji misle da su najpametniji, da znaju najbolje. Je li itko od nas svetac ili crkveni naučitelj? Nije, a ipak toliko njih misle da znaju bolje od svih njih zajedno. Koje li oholosti! Sveti Vinko Lerins nam daje odgovor u svom poznatom djelu Commonitorium primum kako raspoznati pravu vjeru od hereze i u najgorim vremenima. Katoličko je ono, kaže on, što se vjerovalo „posvuda, oduvijek i od svih“ (In ipsa item catholica Ecclesia magnopere curandum est, ut id teneamus quod ubique, quod semper, quod ab omnibus creditum est[35]). To znači da se trebamo držati onog nauka Crkve koji prevladava kroz cijelu njezinu dvijetisućljetnu povijest, a ne samo u zadnjih nekoliko desetljeća. Danas u ovo vrijeme napredne tehnologije svatko može lako upoznati vjeru svojih otaca – pravu vjeru. Sve je na dohvat ruke. Zato u slučaju nedoumica trebamo prionuti uz starinu (Svetu predaju), i nećemo pogriješiti. To je naučavao sv. Vinko Lerins, toga su se držali svi sveci i crkveni naučitelji. A ako netko misli da je pametniji od svih njih, neka izvoli – na svoju odgovornost.

Ivan Poljaković

Slika: Fotomontaža Katolik.hr, Tradicionalna latinska Misa i Novus ordo „misa ponosa“ koju drži katolički svećenik u New Yorku.

[1] Decreto del Dicastero per la Dottrina della Fede (2 luglio 2026) (12.7.2026.)

[2]Pitanje je namjerno ovako postavljeno jer FSSPX tvrdi da vjera koju oni ispovijedaju nije ista s onom koju promulgira Vatikan.

[3]https://www.firstthings.com/web-exclusives/2023/02/imagining-a-heretical-cardinal (12.7.2026.)

[4]Sv. Robert Bellarmino, De Romano Pontifice, lib. II, cap. 30, trans. James Larrabee. Citira papu sv. Celestina epist. ad Jo. Antioch., što se pojavljuje u Conc. Ephes., tom. I, cap. 19; sv. Nikola I epist. ad Michael, i sv. Tomasa Akvinski S. Theol., II-II, q. 39, a. 3. Latinski i Grčki dostupno ovdje.

[5]Profession of Catholic Faith of the Society of Saint Pius X to Enlighten Souls in the Face of Modern Errors | FSSPX News (12.7.2026.)

[6]Rediscovered Book by Cardinal Fernández Features Graphic Erotic Passages on ‘Spirituality And Sensuality’ - EWTN Vatican (14.7.2026.)

[7]Víctor Manuel Fernández: La dimensión trinitaria de la moral, II. Profundización del aspecto ético a la luz de „Deus caritas est“ [Trojstvena dimenzija morala, II. Produbljivanje etičkog aspekta u svjetlu „Deus caritas est“]. Revista Teología. Vol. XLIII, Nr. 89, travanj 2006., 133-163. Str. 150. U digitalnom formatu: La dimensión trinitaria de la moral II: profundización del aspecto ético a la luz de "Deus caritas est" - Dialnet (15.7.2026.)

[8] Víctor Manuel Fernández: Romanos 9-11. Gracia y predestinación, Teología [65 (1995), 5-] Str. 49.

[9]When Pope Leo Allowed Illicit Episcopal Consecrations - OnePeterFive (15.7.2026.)

[10]https://nypost.com/2019/12/10/its-looking-like-the-vatican-got-taken-in-its-deal-with-beijing/ (17.7.2026.)

[11]A look back at Pope Leo XIV’s heterodox bishop appointments in his first year - LifeSite (17.7.2026.)

[12]Pope Leo appoints German bishop who endorsed homosexual ‘blessings,’ claimed sodomy ‘not sinful’ - LifeSite (17.7.2026.)

[13]The Bishop of Fresno imposes hands in an Anglican consecration: will he be excommunicated as a schismatic? – INFOVATICANA (17.7.2026.)

[14]Encyclical Letter of His Holiness Leo XIV Magnifica Humanitas (15 May 2026) U dokumentu se spominje “Sinodalna crkva”, ali ne i Katolička Crkva.

[15]“Who is Tearing the Tunic of Christ?” – Interview with the Superior General of the Society of Saint Pius X | FSSPX News (17.7.2026.)

[16]« Habetis mandatum apostolicum? » | Declaration read before the episcopal consecrations | FSSPX News (17.7.2026.)

[17] Modernism is a “new religion”: https://www.youtube.com/watch?v=uZ6MdF3eUGY (17.7.2026.)

[18]Open Letter to His Holiness Pope Leo XIV and to the Cardinals of the Holy Church | FSSPX News (18.7.2026.)

[19]Cardinal Müller’s Intervention at the Consistory of Cardinals: Full Text (17.7.2026.)

[20]EWTN World Over: https://www.youtube.com/watch?v=f2RLM0OMDRg (18.7.2026.)

[21] Navedeni stavovi pape Franje i Lava su detaljno dokumentirani u našoj rubrici Pseudokatolicizam.

[22]Profession of Catholic Faith of the Society of Saint Pius X to Enlighten Souls in the Face of Modern Errors | FSSPX News (18.7.2026.)

[23] Benedikt XVI.: Posljednji razgovori s Peterom Seewaldom. Drugo izdanje. Split: Verbum, 2016. Str. 153.

[24]Postkoncilski pape su napravili puno pogrešaka, i to velikih, počevši od uvođenja protestantizirane Novus ordo Mise, do ekumenskog molitvenog skupa u Asizu, ljubljenja Kurana, imenovanja heretičkih svećenika za biskupe itd. Ali sve to ih još nije činilo hereticima jer nisu izravno naučavali hereze. Mogli bi te pogreške u ponašanju usporediti s pogrešnim ponašanjem sv. Petra jer njegovo ponašanje nije odražavalo istinu vjere (Gal, 2,11). Međutim, dolaskom pape Franje nastaje potpuni raskid sa Svetom predajom, Svetim pismom i Učiteljstvom – ne samo u ponašanju već i učenju.

[25]Kao primjer možemo navesti sodomiju. Katolici dobro znaju da je sodomija teški grijeh, spada čak u one najteže u nebo vapijuće grijehe. Kako se onda može katolik držati ovog jasnog nauka Crkve i u isto vrijeme podržavati papu Franju koji se borio za legalizaciju sodomije. Ako želite sačuvati katoličku vjeru ne možete podupirati onoga koji istu tu vjeru uništava jer bi to bilo podržavanje neprijatelja Crkve i Krista.

[26]Vatican I: Dogmatic Constitution On The Church Of Christ (18.7.2026.)

[27]Papa bl. Pio IX.: Quartus supra, 9. 1873. Quartus Supra - Papal Encyclicals (17.7.2026.)

[28]Papa sv. Pio X.: Con vera soddisfazione, str. 462. Acta Apostolicae Sedis 1909-06-01: Vol 1 Iss 10: Free Download, Borrow, and Streaming: Internet Archive (17.7.2026.)

[29]Sv. Toma Akvinski: Summa contra Gentiles, Liber I, caput 7.

[30]Bergoglio i Prevost su na određeni način to već i rekli, Bergoglio je u intervjuu novinaru Eugenio Scalfariju rekao da Isus iz Nazareta nije bio Bog (sam Bergoglio nikada to nije opovrgnuo, već je i dalje istom novinaru davao intervjue); Prevost je stao u obranu dodjeljivanja crkvene nagrade senatoru Dicku Durbinu koji se desetljećima zalagao za pobačaj.

[31]Riječ „antikrista“ je ovdje pisano malim slovima jer se misli na one osobe koje proturječe Kristu, koje se stavljaju iznad Krista. Jorge Bergoglio je svakako bio jedan od njih jer se u više navrata stavljao iznad Krista, tj. umišljao si je da zna bolje od Krista, što smo sve i dokumentirali.

[32]Papa Pio IX.: Qui Pluribus, 10,11. (17.7.2026.)

[33] Više o pobijanju ove teorije vidi Velika debata, Treće stanovište.

[34] Papa Lav XIV. je nebrojeno puta potvrdio da želi nastaviti stopama pape Franje.

[35]Sv. Vinko Lerins: Commonitorium primum, II. str. 640.