Riječ života je protestantska zajednica vjerojatno najpoznatija po svojem pastoru Damiru Šićku Aliću. Taj simpatičan čovjek vodi svoju emisiju na OTV-u, imitirajući različite američke evangelizatore – svaka druga riječ mu je Aleluja i vrlo je karizmatičan u svojoj pojavi. Pripadnici ove vjerske zajednice dosad su bili tihi glede svojeg kontakta s katolicima i ne može se reći da je bilo nekog većeg primjera agresije. Damir Šićko Alić je čak gostovao u jednoj emisiji u društvu katoličkog pisca don Živka Kustića i nije bilo nikakvih poteškoća.
Nažalost, nakon nekog vremena Riječ života krenula je u apologetski rat s Katoličkom crkvom. Distribuiraju se materijali koji šire neistine o katoličkim vjerovanjima ili manipuliraju činjenicama da bi zaveli katoličke vjernike i naveli ih da napuste Crkvu u korist Riječi života ili barem neke druge protestantske zajednice. Ovakav pristup doima se pomalo neobično budući da je g. Ulf Ekman posjetio Međugorje i ustanovio da je marijanska duhovnost korisna za život vjernika. Treba napomenuti da je taj čin poštovanja Katoličke crkve iskazao bez da je promijenio vjeru, ostao je vjeran svojoj reformiranoj zajednici. Ipak, ovo je nešto što Šićko nije spreman prihvatiti. Umjesto ekumenskog rada, okrenuo se fundamentalizmu nadajući se da će tom taktikom dobiti više vjernika u svojoj denominaciji, budući da se ipak radi o agresivnom pristupu vjeri.
Tako se pojavljuju ,,ulični evangelizatori’’ Riječi života koji će vam objasniti ,,senzacionalne vijesti’’ da katolicizam potječe od poganskih praksi, i predat će vam u ruke neke od svojih letaka i knjižica. Jedna od njih je i “Katolička Biblija ima odgovor” koju nisu napisali pripadnici njihove denominacije, već Ivanka i Anton Kapor iz Kristove Crkve ,,Noina arka’’, podrijetlom iz Australije. Ipak, Šićkovi vjernici ovu knjigu smatraju 100% istinitom i imali su običaj dijeliti je masovno ljudima na ulici (mahom na Trgu bana Jelačića i Glavnom kolodvoru subotom, kada je bio ,,dan za evangelizaciju’’).
Prilično licemjerno, na knjizi je slika pape okruženog slovima ,,Katolička Biblija ima odgovor’’ što ostavlja dojam da je knjižica katolička literatura, nešto bezopasno i savjetodavno za čitanje. Uistinu, ispada da prosječan katolik ne može posumnjati da se radi o – nazovimo stvar pravim imenom – knjižici prepunoj laži i gluposti o katoličkoj vjeri. U Riječi života ili nisu svjesni kakve stvari distribuiraju, ili se prave gluhi na katoličke apologete u nadi da njihovi vjernici neće čuti istinsku vjeru katolika.
Knjižica je pisana u nekoliko ,,poglavlja’’, mada je temeljna konstrukcija cijele knjižice pitanje – odgovor. Kaporovi napišu pitanje, zatim vele što (kao) vjeruju katolici, a tada objasne što bi trebalo vjerovati (kao za inat – što vjeruje njihova vjerska denominacija). U nastavku ćemo teksta razotkriti sve njihove neistine i upoznati čitatelje s pravim vjerovanjem Katoličke crkve, a tada je svatko slobodan proučiti biblijske citate koje ćemo navesti i provjeriti daju li uistinu potvrdu Katoličkoj crkvi.
1) Da li je Isus rekao Petru da će na njemu sagraditi Crkvu kao kamenu ili na Sebi kao na stijeni?
Kaporovi tvrde da je za ovo važan grčki prijevod Novog zavjeta koji Petra naziva “Petros” (kamen) a ne “Petra” (stijena). Problem je što znamo iz evanđelja da Isus nije govorio grčki, već aramejski na kojem je Petra nazvao “Kefa” i tako ga Biblija zove na još mnogim mjestima. Za detalje, proučite ovaj tekst.
2) Je li moguće Isusa iznova žrtvovati za naše grijehe?
Ova teorija drži da je stvarna prisutnost u sakramentu Euharistije nova krvna žrtva Isusa Krista, a ne ulazak u otajstvo žrtve uskrsloga Krista, koje je vječno. Kaporovi tvrde da katolici vjeruju da se na misama Isus ponovo ide na križ žrtvovati radi naših grijeha, iako je već ostvario svoju otkupiteljsku misiju. Valjda jedino tužnije od toga što je netko ovu laž izmislio jest da je netko u nju i povjerovao. Zar ljudi uistinu misle da katolici takvo što vjeruju? Provjerite u službenim izjavama Učiteljstva: Dekretu o misnoj žrtvi Tridentskog sabora i enciklici Mediator Dei (t. 66-77), što katolici uistinu vjeruju i ne nasjedajte na ovakve neistine kojima vas pokušavaju zbuniti.
3) Tko ima veći autoritet – Tradicija ili riječ Božja?
U ovom poglavlju Kaporovi tvrde da je Isus osudio svu tradiciju u Mk 7, 6-8. Ne znaju da Isus na tom mjestu uopće ne spominje teološke predaje, već narodne običaje koji su se suprotstavljali Božjem Zakonu1. Nadalje u tekstu, Kaporovi koriste apsurdnu logiku tvrdeći da se nigdje u Katoličkoj Bibliji ne spominje riječ „tradicija“ tvrdeći da se koristi riječ „predaja“. Apostolska Tradicija je usmeni nauk apostola nezapisan u Bibliji koji se spominje, paradoksalno, upravo u citatu kojeg Kaporovi navode (radi se o 2 Sol 2, 15 „.držite se predaja (u nekim prijevodima „tradicija“) o kojima ste poučeni bilo našom riječju ili pismom.“) Drugim riječima, „apostolska predaja“ je „usmena tradicija“ kršćanstva i nije važno koji naziv se koristi. Kaporovi i Riječ života željeli bi da vjerujete da je Bog ostavio Bibliju za spoznaju svoje vjere i koriste citat iz Otkrivenja u kojem se zabranjuje „dodavanje knjizi“ (Otk 22, 18-19). Izgleda da nisu upoznati s time da je „knjiga“ koja se spominje isključivo Otkrivenje, budući da je bilo neovisno od ostalih knjiga Biblije2.
4) Mogu li Marija i sveci biti posrednici do spasenja?
Tko ovo tvrdi? Katolici sigurno ne. Kada bi tako tvrdili, bili bi kontradiktorni sv. Pismu koje govori da postoji samo jedan posrednik Boga i čovjeka – Isus Krist (1 Tim 2,5). Katolici jednostavno vjeruju da Marija i sveci mogu biti posrednici u molitvi, ne spasenju na način na koji je Isus posrednik, i za to imaju biblijsku osnovu koju možete proučiti ovdje.
5) Može li svećenik opraštati grijehe?
Sam po sebi, svojom snagom, ne može, barem ne u Katoličkoj crkvi. Usprkos tome što Kaporovi pišu, prava je istina da Bog oprašta grijehe, svećenik samo vrši svoju dužnost u sakramentu kojim je Bog odlučio dijeliti oprost. Ako proglašavate nekom grijeh oproštenim, ovo ne znači da ste Bog, već da imate autoritet od Boga da tako činite. Takav slučaj nalazimo i u Starom zavjetu (2 Sam 12,13; Iz 6,5). U Novom zavjetu apostoli su dobili taj autoritet (Iv 20,23) a znamo da je i prešao na starješine (Jak 5,14). Kad svećenici ne bi vršili sakrament svete ispovijedi, ne bi slušali Isusovu naredbu.
6) Smiju li se graditi kipovi i slike?
Poglavlje počinje tvrdnjom da Katekizam Katoličke crkve iz Trentskog vijeća (sic!) tvrdi da se treba moliti kipovima i slikama i da su u Crkvi postavljeni da se obožavaju. Nigdje se ne navodi poglavlje tog Katekizma, ali se koriste navodni znaci koji citiraju tekst. Nepoznato je što Kaporovi citiraju, ali katolici ne trebaju brinuti. Navedeni Katekizam Katoličke crkve, nastao nakon Tridentskog sabora, tvrdi da je moljenje i obožavanje kipova čin idolopoklonstva i nema nikakvog mjesta u Katoličkoj Crkvi (poglavlje 374). Kaporovi, i zajedno s njima Riječ života, tvrde da je Bog zabranio gradnju kipova i slika na općem nivou – i direktno se suprotstavljaju Bibliji u kojoj Bog daje naredbu da se u Njegovom Hramu grade kipovi i slike anđela.
7) Postoji li čistilište?
Kaporovi tvrde da nigdje u Bibliji ne postoji niti spomena o čistilištu. Biblija, naravno, nema namjeru stati iza takvih tvrdnji. Iako je teže pronaći čistilište u Bibliji koju koristi Riječ života jer su njihovi reformacijski preci iz Biblije izbacili knjige koje govore o čistilištu3 i iako se apostoli na njih pozivaju (Heb 11,32 – 2 Mak 7) i iako su taj kanon Biblije koristili Židovi u Bereji i ustanovili da nije u kontradikciji s apostolskim naukom – dakle vjerovali su u čistilište (Dj 17,11)4, takvih mjesta ima. Primjerice, Isus propovijeda duhovima mrtvih u „tamnici“ (1 Pt 3, 18-20; 4,6) – koji nisu ni u raju (jer im ne bi trebalo propovijedati) ni u paklu (jer njima nema pomoći budući da su svojom voljom završili tamo)5. Čistilište je jedino objašnjenje koje ima smisla. Isto tako, sv. Pavao govori o spasenju kroz oganj koji će pročistiti sva nesavršena djela (1 Kor 3, 13-15) – upravo onom pojmu koji se poklapa s čistilištem. Sve priče da su katolici izmislili čistilište ne mogu se suprotstaviti konkretnim biblijskim citatima koji spominju ovo mjesto.
8) Spašavamo li se kroz Isusa ili kroz Crkvu?
Prazna priča o tome kako katolici prednost u spasenju, umjesto Isusovoj žrtvi, daju sakramentima i životom u Crkvi. Umjesto da shvate da Isus djeluje kroz svoju Crkvu i da sakramenti nisu nešto što nas udaljuje od Isusa već približava, Kaporovi vjeruju da možete biti kršćanin bez Crkve i da Crkva praktički „ne postoji“ u praktičnom životu vjernika. Ipak, Biblija tvrdi da je Crkva „stup i uporište istine“ (1 Tim 3,15) kome je Isus preko apostola naredio da širi vjeru i podučava narode svijeta (Mt 28, 18-20). Jedan od najvažnijih zadataka Crkve je i interpretacija sv. Pisma, budući da čitatelj sam od sebe jednostavno nema autoritet donositi interpretaciju nauka iz Biblije. Pavao nas upozorava da Crkva kao organizacija mora biti mjerodavna za vjernike, ne svaki da ima svoj sud ,jer tako možemo dati autoritet poganima (1 Kor 6,4).
9) Spašavamo li se ceremonijama ili Isusom?
Sličan argument kao i gore navedeni pod 8. Navodi se da molitve krunice i poštovanje crkvenih propisa ne može dovesti vjernika do spasenja. Ovo je kontradiktorno sv. Pismu: Isus daje upute za post (Mt 6,16) a Pavao govori da nije u praznim riječima kraljevsko nebesko, već u kreposnom životu (1 Kor 4,20).
1 http://defensorfidei.blog.hr/2007/12/index.html#dan10
2 http://defensorfidei.blog.hr/2007/11/index.html#dan28
3 http://defensorfidei.blog.hr/2007/12/index.html#dan5
4 http://defensorfidei.blog.hr/2007/10/index.html#dan23
5 http://defensorfidei.blog.hr/2007/10/index.html#dan27
Drugi dio
Treći dio
Nakon prvog dijela knjižice dolazimo do govora o „vjeri srca“. Ovo je standardna priča o ,,sola fide’’, koja tvrdi da u svojem srcu možemo znati da smo spašeni jer iz njega imamo vjeru. Ovo nema smisla u usporedbi s Biblijom. Naime, psalmist moli Boga da prouči njegove bubrege (židovska metafora za savjest ) i srce (Ps 26,2) jer ljudima je srce zlo (Ps 64,7). Ako ostajemo u vjeri, nećemo uzalud čuvati srce (Ps 73,13). Mudrac traži Boga da mu srce napuni strahom (Ps 86,11) jer treba čuvati Božje zakone u srcu (Ps 119, 2-11). Dakle, naše nas srce može zavarati da smo spašeni – ali ako ostanemo na Isusovom putu, ne moramo se bojati. Uvjet je, naravno, držati vjeru koja je uzaludna bez djela (Jak 2,17).
Nakon toga nalazimo popis poganskih običaja koji su „ušli“ u Katoličku Crkvu. Na jednoj strani piše „Što uči Katolička crkva“ a na drugoj „Što uči Biblija“ i želi se ostaviti utisak da su učenja u sukobu. Pretpostavlja se da su ove neistine preuzeli iz knjige „Rimokatolicizam“ Lorainea Boettnera, koji je tvrdio da je Katolička Crkva zabranjivala Bibliju, iako je vjekovima prepisivala sv. Pismo redovničkim rukama.
1) Tvrdi se da su Katolici ustanovili Sedam Sakramenata 1150. godine, iako Biblija tvrdi da postoje samo dva sakramenta (krštenje i euharistija). Mora da se šale! Zar uistinu misle da u više od tisuću godina nije bilo zapisa ostalih sakramenata? Katolici se ne moraju bojati – Riječ života nema sakrament bolesničkog pomazanja koje se spominje u Jak 5,14 kojeg provode starješine na bolesnicima, isto kao ni sakrament pomirenja koji je ustanovio sam Krist (Iv 20, 22-23).
2) Priča ide dalje: katolici su uveli vjerovanje u stvarnu prisutnosti u euharistiji 1215. god. Ovo je netočno – Crkva je te godine samo teološki objasnila što se događa u tom sakramentu. Sv. Pavao izrazito jasno govori da je Euharistija uistinu pravo tijelo i prava krv Isusa Krista. Doslovce upozorava da tko ne vjeruje u tu činjenicu (ne razlikuje tijelo Isusovo od tijela kruha) sud samom sebi radi svojom nevjerom (1 Kor 11, 27-29).
3) Ponavlja se neistina da se Isus isponova žrtvuje na misi katolika. Ovo je notorna laž – provjerite što katolici vjeruju u mjerodavnim izvorima crkvenog Učiteljstva (vidi: 1. str., 2. pitanje).
4) Optužuje se „katoličko vjerovanje“ da se Bogu može prići preko Marije, u smislu da Marija sama po sebi može posredovati spasenje. Zar uistinu misle da Katolička vjera ovo naučava? Katolici uvijek navode rečenicu „Kroz Mariju do Krista“ navodeći da Marija, kao uzor vjernika i kao zagovornica, može vjernika dovesti k Isusu – jedinom posredniku Boga i čovjeka.
5) Optužuje se naziv „Marija – Majka Božja“ jer je Marija rođena nakon Isusovog postojanja. Zaboravljaju objektivnu činjenicu da je Marija rodila Isusa, a anđeo Gabrijel je Isusa nazvao Marijinim sinom, iako će biti zvan „Sin Svevišnjega“ (Lk 1, 28-33), te da se Marija naziva ,,majkom Gospodinovom“ (Lk 1,43) – što je u grčkom govoru ekvivalent za Božje ime kod Židova. Puka i objektivna činjenica, kao i u Katoličkoj Crkvi.
6) Kaporovi tvrde da katolici do 1951 nisu vjerovali da je Marija uznesena na nebo. Ovakva tvrdnja pokazuje da nemaju blagog pojma o katoličkoj teologiji. Doktrine nisu uvođenja novih vjerovanja, već teološka objašnjenja vjerovanja koja su postojala do tad. Nezabludivost pape u definiranju nauka o pitanjima vjere i morala jest vjera kršćana od prvog vijeka, ali u 19.stoljeću proglašena dogma o nezabludivosti da bi se pojasnio način te nezabludivosti. Isti je slučaj s uznesenjem Marije.
7) Tvrdnja da Tradicija nema jednaku ulogu u autoritetu s Biblijom idući je “poganski izum”. Slobodno pitajte „ulične propovjednike Riječi života“, odakle je svetim piscima i prvim kršćanima poznata priča o raspravi nad Mojsijevim tijelom Mihaela i demona (Jd 1,8) ili pak proročanstvo o Isusu Nazarećaninu (Mt 2, 19-23). Ni njihov pastor, ni njihove biblijske škole (a na koje su silno ponosni) nemaju odgovor na to pitanje – neće ga ni imati, dok ne prihvate apostolsku Tradiciju / Predaju (1 Kor 11,2; 2 Sol 2,15; 2 Sol 3,6).
8) Zabrana ženidbe svećenicima u 1079? Ovo nije niti teološka tradicija, već praksa koja se može mijenjati bez da bude u suprotnosti s Biblijom ili katoličkom teologijom. Smatra se da se svećenstvo treba potpuno prepustiti Bogu u celibatu (1 Kor 7, 32-35), kako bi već na zemlji postalo predznak nebeske slave (Mt 19,12; 22,30).
9) Ponavlja se da moramo tražiti Boga za oprost grijeha, a ne svećenika. Biblija tvrdi da je Bog odlučio opraštati grijehe koji će se priznati apostolima/svećenicima (Iv 20, 21-23). Ako ste bolesni zbog svojih grijeha, morate ići svećenicima da vam udijele sakrament bolesničkog pomazanja kojim Bog svojom voljom oprašta i vraća zdravlje (Jak 5,14). Ovo znači da ako ste bolesni, a možete ići svećeniku, nećete dobiti oprost grijeha ako ga ne potražite da vam ga udijeli.
10) Tvrdi se da se ne smije krstiti malu djecu jer ona nemaju grijeha. Iako svaki grijeh treba proučiti u kontekstu, Pismo nas uči da su ljudi grešni od rođenja (Ps 51,7), i da se ne može ući u kraljevstvo nebesko bez novog rođenja putem krštenja (Iv 3,5).
11) Tvrdi se da samo Katolička crkva ima Duha Svetoga, i da je jedina prava. Ovo je djelomično točno. Katolici vjeruju da njihova Crkva jedina ima potpuni nauk kojeg nam je Isus ostavio, i u našim sakramentima uistinu ima Duha Svetoga. Ipak, ne vjerujemo da imamo monopol nad djelovanjem Duha Svetoga, jer Bog je taj koji ga daje – mi smo samo sluge koji mu služimo. Bog može činiti čuda gdje želi, i spašavati ljude izvan formalnog članstva u Crkvi ako želi (mi ne smijemo nikog suditi – uključujući sebe – 1 Kor 4,4). Ako Riječ života želi izazvati potpunost katoličkog nauka, neka započnu time što će reći gdje se u Bibliji nalazi rasprava nad Mojsijevim tijelom Mihaela i demona (i još nekoliko sličnih mjesta). Katolici ovaj nauk prenose usmenom tradicijom koja je sastavni dio katoličke teologije, ali Riječ života nisu katolici.
12) Zamjera se moljenje Mariji i duhovima svetaca. Ignorira se činjenica da su anđeli na Nebu posrednici u molitvi (Job 33,23) i da Božjom voljom čuvaju kršćane s neba (Mt 18,10).
13) Neistinito se tvrdi da u Bibliji nema spomena o čistilištu. Bilo bi lakše Šićku Aliću pronaći čistilište da nema Bibliju bez deuterokanonskih knjiga, koje su izbačene iz Biblije u 16.stoljeću upravo zato što su govorile o čistilištu.
14) „Biblija ne spominje mise za duše umrlih“. Slično kao i pod 13), molitve za mrtve (plaćene) spominju se u 2 Mak 12, 42-45. Ovu knjigu citira sv. Pavao (Heb 11,32), ali je izbačena iz kanona od strane Martina Luthera. Katolici mogu mirno spavati – imaju istu Bibliju koju su koristili apostoli, ali ne i Šićkova zajednica.
15) „Koncil u Trentu uveo kipove i slike usprkos drugoj Božjoj zapovijedi“. Zanimljivo, glavna teologinja Riječi života u svojoj knjizi (koju je napisala zajedno s Damirom Šićkom Alićem)6 tvrdi da su kipovi i slike uvedeni u četvrtom stoljeću. Tridentski sabor je bio u 16. st. Inače, u vrijeme njegova nastanka luterani su već započeli reformaciju i jednako su tako imali kipove i slike kao i katolici. Razlog za ovo je što su stoljećima prije kršćani radili kipove i slike (sjetite se kršćanskih rimskih katakomba koje su prepune mozaika). Bog je u svojem Hramu naredio gradnju kipova i slika (1 Ljet 28, 11-19) a taj isti Hram Isus naziva kućom svojeg Oca, dok se apostoli sjećaju da Bog brine o svom Hramu (Iv 2, 13-16).
6 Rupčić / Alić: „Temeljna biblijska učenja“, poglavlje o crkvenoj povijesti
Treći dio
U idućem, prilično opširnom dijelu, ponovo nalazimo osudu kipova i slika, usprkos Božjoj naredbi da se isti grade u Hramu. Napominje se da je katolicizam Babilon kojeg će Bog uništiti, navodeći Otk 18, 1-5, mada opisi tajanstvenog grada (ako se radi o gradu, a ne metafori za zlo) ne idu u korist toj interpretaciji. Naime, Babilon je pustinjski grad (Otk 17,3) koji je do objave Ivanu imao pet kraljeva, vlada šesti, a sedmi će vladati tek malo (Otk 17,10). Rim nije u pustinji, već na plodnom tlu Italije, a u doba pisanja Otkrivenja već je imao 13 vladara, a nakon Otkrivenja još desetine.
Nanovo se optužuje krštenje djece, iako su ljudi rođeni grešni (Ps 51,7). Ako primate sakrament kao dijete, sigurno ne činite ništa loše – ta evanđelje je i predano ljudima poput male djece (Mt 19,14; Mk 10,14).
Nadalje se katolicizam napada iz kuta ,,nazivanja svećenika ocem’’. Kaporovi citiraju Mt 23, 9-12 u kojem Isus tvrdi da, budući da imamo Oca na nebesima, nikog drugog na ovoj zemlji ne smijemo zvati ocem. Ispod citata navodi se napomena da se ovo odnosi na duhovni smisao, a ne na fizički. Napomena je direktna kontradikcija s navedenim citatom. Isus je rekao “ne zovite nikog ocem”, dakle u svakom smislu – fizičkom, duhovnom, hijerarhijskom, obiteljskom…. Inače, Damir Šićko Alić sebe smatra ,,apostolom”. Ako proučimo Bibliju, apostoli su mnoge ljude nazivali očevima. Ovo znači da možete birati želite li biti u Katoličkoj crkvi u društvu 12 Isusovih apostola, ili u Riječi života s jednim ,,apostolom’’ koji je u kontradikciji s biblijskima. U istom ovom poglavlju, bez ikakve poveznice s prethodnim tvrdnjama nalazimo ,,ne smijemo se klanjati anđelima’’. Ovo je, naravno istina, mada klečanje nije klanjanje u adoraciji, jer Isus govori da će se pred njegovim anđelom klečati (Otk 3,9), a slične, još očitije primjere, nalazimo i u Starom zavjetu (Jš 5, 13-15; 1 Kr 1,16; 1,23; 1,53; 18,7; 1 Ljet 21,21; Dn 8, 15-17).
Nakon ovoga imamo jednu “kronologiju dogmi uvedenih u Tradiciju”. Ako su već Kaporovi željeli pisati o katoličkim dogmama, trebali su barem naučiti što dogma jest. Gotovo svaki njihov navod u ovom poglavlju uopće nije dogma Katoličke crkve već praksa ili nepostojeće vjerovanje. Sam naslov je apsurdan – dogma ne može biti “uvedena u Tradiciju” budući da Tradicija formira dogme.
Dosad su Kaporovi i Alić optuživali za mnoge poganske prakse. Npr., tvrdili su da nazivati ocem svećenika dolazi od pogana. Eto, ispalo je da su i apostoli nazivali ljude od važnosti ,,ocima’’, tako da je poganski utjecaj samo u njihovim interpretacijama Pisma. Slično je i ovdje – većina takozvanih ,,dogmi’’ potječe iz Biblije, ali budući da ih ima na desetine, osvrnut ćemo se samo na par njih ovdje. Apsurdnost tih tvrdnji sasvim je dovoljna da ostatak ne morate niti provjeravati.
A.D. 300. Katolici počeli moliti za mrtve
Ovo je smiješno – Židovi imaju molitve za mrtve. Vuku ovo iz 2 Knjige Makabejaca koju je Martin Luther izbacio iz Biblije (a Šićko, valjda, misli da je Luther imao pravo učiniti takvo što). Molitve za mrtve pojavljuju se u mnogim kršćanskim zapisima prije 300 god. – primjerice ,,Djelima Pavla i Tekle” (160. god.) te Tertulijanov tekst “Kruna” (216. god.).
A.D. 431 Počeli obožavati Mariju
Mariju niti danas Katolici ne obožavaju, već je imaju na posebnom mjestu u duhovnosti koje niti najmanje ne smanjuje Božji prvijenac niti Isusovu žrtvu.
A.D. 500 Svećenici se počeli oblačiti drukčije nego ostali vjernici
Katolički svećenici oblače se u skladu s Božjom naredbom (Izl 28,4-8). Interesantno s druge strane jest da Damir Šićko Alić tijekom bogoslužja nosi kravatu – poganski odjevni predmet starih Slavena (uključujući Hrvata) koji se “uspio uvući” u Riječ života.
A.D. 1215 Papa proglašen bez grijeha
Smiješno – ovo nikad nije bila, niti je danas, niti će ikad biti doktrina Katoličke crkve dok je Isus u njoj. Mnogi se sjećaju da je Ivan Pavao II imao običaj čestog ispovijedanja – ali što bi trebao ispovijedati? Prema Kaporovima, ništa od trinaestog stoljeća. Može li se nakon ovog navoda ostatak knjižice uopće smatrati mjerodavnim za apologetiku?
A.D. 1229 Čitanje Biblije zabranjeno običnim ljudima
A zašto bi Katolička Crkva ovo učinila? Ako je željela napakostiti sv. Pismu, ne bi desetljećima redovnici rukama prepisivali Bibliju u samostanima. Ovaj tekst objašnjava što se desilo u to vrijeme.
A.D. 1534 Osnovani Jezuiti
Otkad je osnivanje svećeničkog reda dogma? I zašto bi bila kontradiktorna Bibliji?
A.D. 1854 Marija proglašena bez grijeha
Da je Marija bezgrešna, vjerovali su Kršćani u prvome vijeku. “Uzdignuće Izaije” i “Ode Salomonove” potječu iz 80. god. i navode da je Marija rodila Isusa bez bolova ( što je bila kazna za Evin grijeh i grešnost cijelog čovječanstva – Izl 3,16).
A.D. 1870 Papa važniji od Biblije
Šićku Aliću je, čini se, važniji Martin Luther od Biblije. Naime, upravo je taj teolog iz Biblije izbacio 7 knjiga da bi mogao uspostaviti svoju predaju ,,sola fide’’. Sam napad kojeg Boettner, tj. Kaporovi, tj. Damir Šićko Alić drže napada dogmu o nepogrešivosti pape. Gdje griješe jest u činjenici da je ta dogma biblijski opravdana.
A.D. 1930 Državne škole osuđene
Nepoznato je što knjižica ovdje zamjera, ali očito je nešto apsurdno. Školstvo i politika obrazovanja već je godinama bilo sekularizirano.
A.D. 1965 Marija nazvana majkom Crkve
Ovo nije nikakva dogma, već naziv Marije u skladu s biblijskim citatom gdje se proziva majkom apostola (od Isusa Krista na križu) – Iv 19,26.
Nakon ovog još jednom se neispravno navodi da Isus zabranjuje dodavanje Bibliji u Otk 22, 18-19. Ovo je netočna interpretacija, knjiga Otkrivenja bila je neovisna od ostalih biblijskih knjiga do Sabora u Hiponu 397. god. Svatko zna da su Pavlove poslanice bile slane različitim crkvama, a tek kad su se sve skupile na istom mjestu stavljene su u kanon sv. Pisma. Drugim riječima, Otk 22, 18-19 odnosi se na knjigu Otkrivenja, ne na Bibliju od Knjige postanka do Otkrivenja.
Web stranica koja se suprotstavlja Jacku Chicku (protestantskom fundamentalistu koji agresivno napada katolicizam u svojim stripovima)7 na svojoj naslovnici velikim slovima ima napisano ,,Ne budite budale – ne nasjedajte na laži”. Sličnu retoriku možemo i ovdje upotrijebiti. Ne budite naivni, i ne smatrajte vjernike Riječi života mjerodavnima za svoju vjeru i svoj odnos prema Bogu i Crkvi. Kontradikcije u njihovom shvaćanju naše Crkve trebale bi iskrenom vjerniku biti dovoljan razlog da se još jače osvjedoči u istinitost svoje vjere. Te da – s ljubavlju i poštovanjem- članove Riječi života usmjeri na istinu.
7 http://www.stjohn17v20-21.com/jtchick/
